Ispred Crkve Presvetog Trojstva na Grudi bilo je danas i svečano i emotivno, kako i dolikuje zlatnom svećeničkom jubileju koji je proslavio sa brojnim vjernicima don Josip Mazarekić, za svećenika zaređen 1976. i to, gotovo Božjom providnošću, ispred Samostana sv. Vlaha u Pridvorju na blagdan Uzvišenja Svetog Križa 19. rujna 1976. Iako ga je svećenički put dug pola stoljeća vodio iz župe u župu, najdulji period svoje svećeničke službe, od rujna 1999. do danas, don Josip je proveo kao župnik Župe Presvetog Trojstva na Grudi. U tom periodu bio je dekan Konavoskog dekanata (2004.–2017.) i predstojnik Katehetskog ureda Dubrovačke biskupije (2011.– 2015.).
Posebno biranim riječima se brojnim vjernicima koji su došli na don Josipovu zlatnu misu obratio dubrovački biskup Roko Glasnović progovorivši o važnosti svećeničkog poziva kojemu su se odazvali.
Ispred Župe Presvetog Trojstva na Grudi (Pastoralnog i Ekonomskog vijeća i oba zbora) sve nazočne je, među kojima su bili i brojni vjernici iz prijašnjih župa gdje je don Josip služio, s njegovim radom i životom upoznala Luce Đurišić, ne samo kao osoba koja mjestom življenja “pripada” ovoj župi, već i kao osoba koja je uz svećenički put don Josipa povezana još od vremena kada je bio u Crkvi sv. Mihajla u Lapadu gdje je prije živjela.
Kao najljepši podsjetnik na te dane bio je nastup Paxa, vokalno instrumentalnog sastava osnovanog upravo dok je kao mladi svećenik don Josip služio u Lapadu. Tekst koji se mogao čuti na misi prenosimo u cijelosti:
Prije dva tisućljeća Isus Krist je rekao apostolima na Posljednjoj Večeri : „Ovo činite meni na spomen.“ čime je uspostavio svetu misu, a njih posvetio za prve svećenike. Kroz povijest, ulogu apostola su nastavili biskupi koji su činom polaganja ruku, vlast da dijele sakramente i šire Božju Riječ prenosili na svećenike.
Tu milost izabrane osobe koju je Bog pozvao da prenosi njegov nauk i dijeli sakramente pripala je i današnjeg slavljenika, našeg zlatomisnika, don Josipa Mazarekića. Rodio se u Janjevu 08.07.1949. kao šesto dijete u obitelji s devet djece, od oca Marka Mazarekića i majke Ane rođ. Gečević.
Biti rođen i živjeti u Janjevu je imalo poseban značaj. To je mjesto gdje su živjeli vjernici koji su svojim životima svjedočili ljubav prema Bogu. U posljednjih 150 godina Janjevo , relativno malo mjesto je dalo 75 svećenika i u novije vrijeme 2 biskupa: mons. Petra Palića – mostarsko duvanjskog biskupa i nazočnog mons. Roka Glasnovića, biskupa dubrovačkog. Trenutno je aktivno 36 svećenika i 23 časne sestre rodom iz Janjeva.
„ Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije me dostojan” rekao je Isus. I tako je don Josip ostavio svoje Janjevo i svoju obitelj i krenuo na dugotrajan i strogo reguliran proces propisan Zakonikom kanonskog prava od završenog sjemeništa u Splitu, preko uspješno završenog studija teologije i filozofije, te postdiplomskog studija i magisterija na Papinskom sveučilištu u Rimu, duhovnih vježbi , đakonata i životne ispovjedi, da bi na današnji dan, 19.09. 1976. prije točno 50 godina biskup Severin položio ruke na njega u našim Konavlima , u Pridvorju i prenio mu dar Duha svetoga zaredivši ga za svećenika na dan proslave Uzvišenja Svetog Križa koja se te godine slavila baš na taj dan . Mladu misu je služio u Župi svetog Mihaela u Dubravi, u Zagrebu.
Prva služba mu je bila mjesto pomoćnog svećenika u Župi svetog Mihajla u Dubrovniku. Isus je rekao: „Vi ste svjetlo svijeta. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori. Ne žeže se svijeća da se stavi pod varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Vaše svjetlo neka zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg oca nebeskog.“
I tako je don Josip zasjao u Lapadu, obasjavši nas svojom svjetlošću, entuzijazmom, mladenačkim zanosom, prenoseći tadašnjoj lapadskoj mladosti Božju riječ na jedan nov, nadahnut način. Mise za mlade koje je on predvodio nedjeljom su bile pune mladosti, ali su ubrzo počeli dolaziti i stariji, pa i ljudi iz drugih župa da bi čuli njegove propovjedi i zapjevali uz vis „Pax“ nastao na don Josipovu inicijativu pjevajući suvremene duhovne pjesme koje su dale jednu novu dimenziju misnom slavlju. Na vjeronauk za mlade je dolazilo mnoštvo mladosti koje je sudjelovalo u stvaranju zidnih novina što je bila još jedna nòvîna u slavljenju Boga.
Nakon službe u sv. Mihajlu, premješten je na Boninovo gdje je 3 godine bio pomoćni svećenik don Peru Vuletiću, da bi pred sam rat 1991. bio premješten za župnika dvaju župa – Župe svetog Đurđa na Osojniku i Župe Presvetog Spasitelja koja obuhvaća naselja Mokošicu i Sustjepan. Bog im je njega i njegove talente poslao baš tad, kad im je u novijoj povijesti bilo najteže. Za vrijeme napada i progonstva , djelovao je u progonstvu. Oslobođenjem naseljâ u svibnju 1992. zatečeno je stanje golemih razaranja obiteljskih kuća, infrastrukture i sakralnih objekata. Don Josip je vodio i koordinirao rekonstrukciju uništenih i oštećenih sakralnih objekata koji su bili preduvjet za povratak naroda i oživljavanje vjerskog života. Osim fizičke gradnje organizirao je i pastoralni rad s povratnicima i prognanicima. Pomagao je u rješavanju socijalnih i humanitarnih pitanja. Tijekom njegovog mandata učvršćene su lokalne tradicije i zahvalna hodočašća koja se i danas održavaju u spomen na ratna oslobođenja i povijesna stradanja. U narodu Mokošice, Sustjepana i Osojnika ostao je zapamćen kao župnik obnove koji je s vjernicima podnio teret najtežih ratnih i poslijeratnih godina.
1999. je premješten na Grudu , za župnika Župe Presvetog Trojstva, za našeg župnika. U godinama dosadašnje službe don Josip je bio vjeroučitelj u crkvi i u školi, predstojnik katehetskog ureda naše biskupije, dekan konavoskog dekanata. Svojim dolaskom uveo je svakodnevne svete mise na matici i po potrebi u župnim kapelama. Uveo je i slavljenje dvaju nedjeljnih misa, osnovao zbor mladih koordinirajući s oba zbora , podržavajući zbor mladih u pjevanju suvremenih duhovnih pjesama, a zbor starijih u očuvanju starinskih napjeva koji se desetljećima pjevaju i zasad uspješno prenose s generacije na generaciju. I sad su nam u sjećanju žive Božićne jaslice i uprizorenje Križnog puta. Organizirao je i građevinske radove, tako je napravljen respektabilan parking u neposrednoj blizini crkve, obnovila se i rekonstruirala crkva od izmjene krovišta, unutarnjeg preuređenja i restauracije, napravila se elektrifikacija crkve i crkvenih zvona, uvela se klimatizacija, uredio se okoliš s novom hortikulturom, nabavio se frižider za mrtvačnicu, napravio se prilaz crkvi za osobe s invaliditetom, napravila se nova garaža i klimatizirao župni dvor.
U dosadašnjih 27 godina službe grudskog župnika do onog ređenja u Pridvorju prije 50 godina, Bog je neraskidivo vezao don Josipa za naše predivne Konavle svim krštenjima, ispovjedima, pričestima, krizmama, vjenčanjima, bolesničkim pomazanjima, sprovodima , svim slavljenjima svetih misa, svim suradništvima i svim prijateljstvima.
Don Josipe, molimo za Vas, da Vam bude po Isusovim riječima:“ Svaki će koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili njive, stostruko baštiniti život vječni!
Čestitamo Vam od srca ovaj zlatni jubilej! Neka Vas dragi Bog blagoslovi i čuva, dâ Vam zdravlje i nagradi Vas za svu Vašu predanost i dobra djela! Hvala vam od srca za sve! – zahvalila je u ime svih Đurišić.
Dar don Josipu uručio je član Pastoralnog vijeća Ivo Miličić, novu misnicu don Josip je obukao već tijekom ove svečane mise da se blagoslovi pred oltarom Božjim, a kao uspomena na ovaj veliki dan mu je uručen i rad konavoske slikarice Antonie Rusković Radonić na kojemu je Crkva Presvetog Trojstva.
Video: zahvala don Josipa
