Puno je njih znalo da Luko “crta”, ali zasigurno nitko od svih koji su imali to nekakvo “startno” poznavanje svog konavoskog sunarodnjaka nije moglo niti pojmiti što je sve proteklih desetljeća nastalo s njegovim umjetničkim potpisom. Stoga je sinoćnje otvaranje retrospektivne izložbe Luka Capora u Pridvorju na kojoj je predstavljen njegov bogat i raznolik opus, iako tek kroz dio njegovih radova, iznenadio mnoge. Nije ni čudo, Capor je do sinoć imao tek jednu, manju samostalnu izložbu u Sponzi, te ga šira publika i nije mogla upoznati, a kolege s likovnih kolonija na kojima sudjeluje nisu mogle ni naslutiti čime se sve, osim slikarstva bavi. Jer, osim Caporovih slika, izložene su i skulpture kojima je također pokazao svoj neosporan talent. Capor je umjetnik autodidakt, što bi značilo da nije pohađao nikakvu školu crtanja niti se umjetnički oblikovao u ikakvom formalnom edukacijskom formatu, što je možda bila i stanovita prepreka da se netko iz kustoske struke dosad ozbiljnije pozabavi organizacijom ovako opsežne izložbe, pa je zapravo prava sreća da se toga prihvatila Udruga prijatelja konavoske baštine koju je osnovala Antonia Rusković Radonić. U suradnji s povjesničarkom umjetnosti Katom Bagoje, izabrana su djela koja potvrđuju raznolikost, ali i istovjetnost u kvaliteti umjetničkog izričaja Luka Capora. Katalog koji je zamišljen kao omanja monografija, a uključivat će presjek njegova rada i nekoliko tekstova o njegovom stvaralaštvu i životu, trebao bi biti promoviran za petnaestak dana.
Kao što smo već napisali, izložene su njegove slike i skulpture u različitom materijalu, a posebnu su pažnju publike privukli njegovi fratri i skulpture životinja, te portreti među kojima su i štićenici iz Josipovca gdje je radio kao likovni pedagog. Capor se u životu bavio različitim poslovima, ali je umjetnost konstanta koja ga prati cijelim putem dosad. Capor se sinoć nije predstavio samo kao umjetnik vrijedan pažnje, i ne samo zajednice u kojoj se rodio, odgajao i kojoj pripada, već i kao čovjek duhovan i duhovit, čovjek koji misli i koji svoje poimanje svijeta pretače kroz svoju umjetničku vještinu, bilo da pri tome koristi kist ili dlijetlo. Ponekad je u malim sredinama gdje se samo misli kako se sve o svakome zna, itekako potrebno javnim prezentacijama pokazati stvaralaštvo i vještinu koja o(p)staje u samozatajnostima.
Zato je sinoćnja izložba bila kulturni događaj vrijedan pažnje, a što je pokazala i brojna publika koja je došla u Pridvorje.
Jedina primjedba može se adresirati na organizatora koji je u isto vrijeme i na isto mjesto smjestio dva posve različita događaja – izložbu i HSS-ovo obilježavanje 100. obljetnice od dolaska Stjepana Radića u Konavle. Ljudi koji su došli na izložbu tako su morali odslušati prvo jedno, pa onda drugo predavanje o Radiću i seljačkoj slozi, što je potrajalo i što definitivno nije bio “format” za ovakve prigode. Svaka čast svakome, i HSS-u i Stjepanu Radiću, ali ljudi koji su sinoć došli vidjeti izložbu i čestitati Luku Caporu, nisu došli ni na čiji stranački skup.
