Nina Arbulić, manjgurica iz Čilipa je posve neobična i zanimljiva srednjoškolka – odlikašica, vaterpolistica, folklorašica, sezonska konobarica koja u slobodno vrijeme voli kuhati, šetati po Konavlima i ljeti se kupati na stijenama. A odnedavno je i dobitnica nagrade koja joj otključava vrata jednog od najprestižnijih svjetskih sveučilišta.
Učenica dubrovačke Gimnazije Nina Arbulić, jedina je u Hrvatskoj, koja je ove godine osvojila prestižnu nagradu Harvard Prize Book Award za 2026. godina, koja joj jamči, ako se na to odluči, preporuku za upis na ovo prestižno sveučilište.
No, za osvojiti ovu nagradu nije dovoljan samo akademski uspjeh, potrebna je i visoka osobna etika i angažman izvan učionice. Sve što ova mlada djevojka i utjelovljuje.
Zbog brojnih obaveza, od škole do treninga vaterpola u ŽVK Jug, ova mlada Konavoka iz Čilipa se preselila u Grad, u đački dom na Pilama. Ljeti radi, članica je i KUD-a. Ono slobodnog vremena što je izvan obaveza preostaje voli kuhati i šetati Konavlima.
U razgovora nam je otkrila kako je reagirala kad je saznala da je osvojila nagradu, osjeća li li zbog nje pritisak i zašto već neko vrijeme razmišlja otići na studij u inozemstvo.
Koji si smjer u Gimnaziji?
– Kako sam već u osnovnoj školi Cavtat bila dobra iz engleskog, njemačkog i francuskog jezika, htjela sam ih nastaviti učiti i u srednjoj školi pa sam iz tog razloga odabrala jezični smjer.
Osvojila si Harvard Prize Book Award za 2026. godinu. Što ti ova nagrada znači?
– Ova nagrada mi jako puno znači, najviše kao dokaz da se sav trud isplati, jer nije lako uvijek u to biti uvjeren. Drago mi je da je važna prilikom prijave na razna sveučilišta, jer mi već daje neku vrijednost u prijavi.
Kako su na nagradu reagirali tvoji roditelji, prijatelji iz razreda?
– Moji roditelji su bili baš jako sretni i ponosni na mene. Tata je u početku bio malo zbunjen, jer nije uopće znao da sam se prijavila za nagradu, ali se zato ugodno iznenadio. Mojim prijateljima je razrednica rekla kako sam osvojila nagradu dok sam bila u Lisabonu na Erasmusu. Oni su se također iznenadili i po povratku u školu su me izgrlili i čestitali mi. Isto tako su mi čestitali profesori u školi i mnogi poznanici.
Za ovu nagradu morale te predložiti i škola. Jesi li znala za to i kako si u tom trenu reagirala?
– U školi je bilo predavanje o Harvardu, upisima, stipendijama i o ovoj nagradi, međutim ja nisam mogla sudjelovati zbog ostalih školskih obaveza. Poslije predavanja sam iskoristila priliku, uzela kontakt te se raspitala o Harvardu. Nedugo nakon toga objavljen je poziv i svi trećaši su dobili mogućnost prijave za nagradu. Ja sam se prijavila, razrednica mi je napisala odličnu preporuku i sljedeće što sam znala jest da sam osvojila nagradu.
Uz tebe, je li nagradu ove godine dobio i još netko iz Hrvatske?
– Ove godine sam samo ja osvojila iz Hrvatske, a lani ih je četvero osvojilo. Prilikom dodjele nagrade upoznala sam dvoje učenika koji su nedavno primljeni na Harvard, jednu bivšu studenticu s Harvarda, kao i roditelje drugih studenata. Svi su mi oni iskazali podršku i dali jako korisne savjete ako se odlučim za Harvard.
Uz škole treniraš i vaterpolo. Kako si se odlučila upravo za vaterpolo, sport koji zna biti jako grub? Što te privuklo?
– Za vrijeme korone sam jedno ljeto trenirala plivanje u Cavtatu, te mi je trenerica predložila da na jesen krenem na ženski vaterpolo u ŽVK Jug. Oduvijek sam voljela more, kupanje i ronjenje tako da nije bilo upitno hoće li mi se vaterpolo svidjet. Ali ja sam baš zavoljela samo treniranje jer mi je trening postao ispušni ventil na kraju dana, a ekipa na bazenu mi je super, baš za poželjeti. Vaterpolo kao sport mi se svidio jer nije monoton, već je brz i dinamičan, te ne postoji nijedna situacija u igri koja se može ponoviti, uvijek je novo i izazovno.
Jedan od kriterija koji si morala zadovoljiti je i akademska izvrsnost. Kako uspiješ uskladiti školu i sport i pri tome biti izvrsna učenica?
– Uspijem koliko mogu. Preselila sam se u đački dom na Pilama kako bih sve stizala, jer živim u Čilipima i nismo baš dobro povezani s Gradom. U suprotnom bi provodila skoro 4 sata u putu dnevno. Ja sam zadovoljna da uz sve treninge mogu biti odlična u školi, i doći bar jedan dan tjedno doma.
Koji su tvoji interesi izvan škole i sporta, što te zanima, kako voliš provoditi slobodno vrijeme?
– Slobodno vrijeme volim provoditi kuhajući, šetajući po Konavlima i družeći se sa svojom velikom obitelji i prijateljima. Ljeti radim kao konobarica u restoranu, član sam KUD-a Čilipi pa imamo nastupe nedjeljom, a preostalo slobodno vrijeme provedem na stijenama, kupajući se.
Ova nagrada je i preporuka u slučaju da se odlučiš studirati na Harvardu? Razmišljaš li o tome i jesi li i prije ovo nagrade razmišljala o tome?
– Razmišljala sam i prije o studiranju na stranim sveučilištima koja imaju programe za sve moje interese. Sviđa mi se kako na određenim stranim sveučilištima postoji ta opcija za slušanje različitih predmeta koji ne moraju biti usko povezani i isključivo podređeni jednoj struci. Među njiima je naravno i Harvard.
I osjećaš li možda sad, po primitku ove nagrade, bilo kakvu vrstu pritiska – u smislu da se sada od tebe očekuju velike stvari?
– Osjećam pritisak, znam da sada svi imaju velika očekivanja od mene. Ali isto tako znam da jedino svoja očekivanja trebam ispuniti, pa ću to i učiniti.
Završavaš treći razred – pred tobom je velika odluka – izbor studija. Koje te područje zanima i znaš li već sada što će studirati ili još razmišljaš o tome. I namjeravaš li se bez obzira na fakultet, nastaviti baviti sportom?
– Trenutno me zanima područje povezano sa hranom, sportom i općenito zdravljem, međutim uvijek imam neke nove ideje tako da to nije moja fiksna odluka. Svakako se namjeravam nastaviti baviti sportom, kao i nastaviti učiti strane jezike, jer u tome uživam.
