Dubrovački Crveni križ biranim se riječima oprostio od gospođe Franice Krampus Vidović, njihove dugogodišnje članice i volonterke.
“Tužna srca primili smo vijest da je preminula gđa Franica Vidović iz Dubrovnika, član velike obitelji Crvenog križa.
Gđa Franica Vidović, jedna je od dubrovačkih heroina bez puške, jedan mali a tako veliki Čovjek. Profesorica glazbe, koja je po njenim izjavama „sasvim slučajno“ postala volonter Crvenog križa za vrijeme Domovinskog rata pomažući prognanoj i izbjegloj djeci smještenoj u dubrovačkom hotelu Palace gdje je s njima osnovala zbor „Lastavice“ koji je svojim nastupima nastojao ublažiti ratna događanja u Dubrovniku. Osim, rada s djecom gđa Franica organizirala je sa svojom prijateljicom iz Italije gđom Marijom Montanaro humanitarnu pomoć koja je dolazila brodom Šipan u Dubrovnik.
U knjizi „Heroji bez puške“ gospođa Franica priča „…uistinu sam ponosna što sam član Crvenog križa i da pripadam toj velikoj obitelji. Nesebičnu podršku imala sam od Stanke, Blaženke, Pave, Drage, Nede i drugih. Uz njih sam naučila kako je divno pomagati ljudima u nevolji.“, zatim nastavlja „…ne znam odakle sam imala snage. Nikad se nisam smatrala nešto hrabrom…na sve to se i sad ledim.“
Osim volontiranja tijekom Domovinskog rata, gđa Franica Vidović bila je član Dubrovačkog Crvenog križa, član Odbora i Skupštine, te predsjednica Društva Crvenog križa Dubrovačko – neretvanske županije.
Hvala Vam, draga gospođo Franice, u ime svih djelatnika Crvenog križa Dubrovnik, svih neumornih volontera kao što ste i Vi bili. Hvala Vam na svakoj minuti, svakom satu, svakom danu koji ste dali za druge. Hvala za svu dobrotu, za sva dobra djela, hrabrost, humanost, skromnost i nesebičnost. Bila je čast poznavati Vas, raditi i družiti se s Vama. Druženja i zajedničke aktivnosti, ostat će nam u mislima, kao što su sad u mislima s Vašom obitelji, kojoj upućujemo iskrene riječi sućuti.
Adio Vam gospođo Franice!” napisali su iz dubrovakog Crvenog križa na drštvenim mrežama.
