Nakon dvanaest godina službe sakristanke u zbornoj crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku, redovnica milosrdnica s. Marijeta Dukić u nedjelju 1. ožujka oprostila se od vjernika koji dolaze na mise u Parčevu crkvu. Prigodnim riječima od s. Marijete oprostili su se Mira Knežević uime gospođa i svih onih koji pomažu u crkvi, kapetan Ivica Ljuban uime Bratovštine festanjula sv. Vlaha te predvoditelj liturgijskog slavlja i rektor crkve sv. Vlaha don Ivica Pervan.
Gospođa Knežević je uime svih onih „iza oltara“, sestrinih suradnika, pjevača, ministranata i čitača, izrazila iskrenu zahvalnost na suradnji koja je bila izvrsna te poželjela sestri svako dobro i Božji blagoslov, uručivši joj prigodni dar za sjećanje.
Recitacijom Cesarićeve pjesme „Slap“, kapetan Ljuban je započeo svoje obraćanje te istaknuo kako svaka organizacija u pozadini ima ljude koji tiho i nenametljivo, ali odlučno obavljaju razne poslove. Uime Bratovštine festanjula zahvalio je s. Marijeti na dvanaest godina predanog, tihog i samozatajnog rada da bi „ova naša crkva mogla sjati“. Dodao je tome kako je ovo prvi put u proteklim desetljećima, a moguće i stoljećima, da ova crkva ostaje bez redovnica te se prisjetio i drugih redovnica koje su prije s. Marijete služile u crkvi, poput s. Emilije, s. Mirande i s. Serafine, kao i svih drugih. Za svu ljubav koju je s. Marijeta iskazala u proteklom razdoblju izrekao je „jedno veliko i zlatno hvala“, što su okupljeni pljeskom podržali, dok joj je predsjednik Bratovštine Ivica Grbić predao dar za uspomenu.
U svom obraćanju rektor Parčeve crkve Pervan objasnio je da s. Marijeta, „stasom niska, a duhom visoka i velika“, po odluci uprave svoje družbe odlazi na službu u Zadar na Voštarnicu. Podsjetio je da je s. Marijeta služila u crkvi sv. Vlaha u vrijeme trojice rektora: mons. Tome Lučića, don Hrvoja Katušića i sadašnjeg rektora. Posebice je veliki teret podnijela za vrijeme velike unutarnje obnove crkve spremajući i raspremajući crkvene predmete, redovito i temeljito čisteći crkvu, kao i dočekujući brojne radnike raznih zanimanja. Sudjelovala je redovito u pripremama Feste sv. Vlaha, a tijekom godine je svakodnevno primala vjernike, hodočasničke skupine, turiste i slučajne prolaznike. Kroz sve to ona je ostala ista, „tiha, postojana i vjerna“.
Spomenuo je misli utemeljitelja njezina reda sv. Vinka Paulskoga te kazao kako je s. Marijeta bila „osoba molitve, njezina snaga nije bila u isticanju, nego u sabranosti i povjerenju u Boga“. Iz molitve je crpila snagu za sve, a svoje poslanje vršila je s ljubavlju. Istaknuo je njezinu plemenitost, požrtvovnost i susretljivost te uvijek topao, vedar i iskren osmijeh. Zahvalio joj je za njezinu vjernost redovničkom pozivu, za svaku žrtvu za Crkvu, grad i biskupiju, za plemenitost u služenju, pobožnost koju nije nametala, nego jednostavno živjela, za ljubav i osmijeh kojima je mnogima uljepšala dan.
Redovnički život znači biti poslan onamo gdje te Crkva treba, napomenuo je rektor, te je sestri poželio da je sv. Vlaho prati u novom poslanju koje joj je Crkva namijenila. U znak zahvalnosti i poštovanja sestri su uručeni darovi.
Rektor Pervan predstavio je i novu osobu koja će se nastaviti brinuti o crkvi sv. Vlaha, a to je vjernica laikinja Valentina Dujmović te joj je predao ključ crkve sv. Vlaha.
Na kraju se svim štovateljima sv. Vlaha koji su na poseban način vezani uz Parčevu crkvu obratila s. Marijeta potvrdivši da je i sama iskusila Parčev zagovor i pomoć. Izrazila je žalost zbog odlaska, ali i spremnost na poslušnost svojim poglavarima. Napomenula je kako su sestre sve starije i sve bolesnije, a mladih je sve manje i nema zamjene te je preporučila zajednicu vjernicima u molitve sv. Vlahu. „Hvala na svakoj podršci, na svakoj riječi, a osobito na velikoj pomoći prigodom Feste našega Parca. S vama sam se osjećala kao član velike obitelji u kojoj sam se u svakom trenutku mogla obratiti za uslugu i savjet“, kazala je s. Marijeta i svoje obraćanje završila poznatim usklikom: „Živio sv. Vlaho!“
Nakon mise vjernici su se pojedinačno dolazili oprostiti sa s. Marijetom i zahvaliti joj na njezinom predanom služenju u proteklih dvanaest godina.
