Prigodne poštanske marke Hrvatske pošte iz serije ‘Hrvatska likovna umjetnost’ donose motive iz bogatog fundusa Umjetničke galrije Dubrovnik.
Naime, Hrvatska pošta je krajem prošle godine pustila u optjecaj novo izdanje poštanskih maraka, jednu krasi djelo dubrovačkog slikara Đura Pulitike, Proljetni pejzaž, 1974., ulje na platnu, a motiv druge je djelo dubrovačkog slikara Antuna Masle, Orašac, oko 1944., ulje na platnu, oba iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik.
Autor fotografija je Miho Skvrce, a grafičko oblikovanje potpisuje dizajner Orsat Franković.
Dr.sc.Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik u tekstu popratnog letka za slikara Antuna Maslu zapisuje: ‘Antun Masle (Orašac, 1. IX. 1919. – Dubrovnik, 20. VIII. 1967.) dubrovački je moderni slikar kolorističkog izričaja koji je usprkos preranoj smrti ostvario impresivan opus. U Dubrovniku je primao neformalne poduke od Koste Strajnića (1887. – 1977.), slikara, teoretičara umjetnosti, konzervatora, muzealca i važne figure za razvoj moderne umjetnosti u Dubrovniku. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1938. do 1942., a nakon povratka u Dubrovnik cijeli se život bavi pedagoškim radom. Njegovo slikarstvo značajem pripada korpusu nacionalnog slikarstva, jednako kao i opusi Iva Dulčića (1916. – 1975.) i Đura Pulitike (1922. – 2006.), dubrovačkih slikara s kojima je dijelio generacijsku pripadnost, prijateljstvo i nagnuće prema kolorističkom i ekspresionističkom načinu izražavanja. U svojim portretima, pejzažima, mrtvim prirodama i prikazima životinja, Antun Masle rabi boju srodno fovističkim načelima, osobito u ranijim radovima. Slika „Iz Orašca”, nastala 1944., u ranom razdoblju Maslina stvaralaštva, prikazuje tipičnu seosku kuću s pripadajućim pitomim mediteranskim pejzažem, interpretiranu jarkim koloritom i pojednostavljenim oblicima. Gusti nanosi boje, koji kod kasnijih slika prerastaju u voluminozne, gotovo trodimenzionalne strukture, jedna su od glavnih karakteristika Maslina slikarstva. U drugoj polovini pedesetih godina prošlog stoljeća blisko mu je obrubljivanje formi crnom bojom srodno stvaralaštvu Georgesa Rouaulta i Milana Konjovića, s kojim je došao u dodir putem neformalne škole Koste Strajnića. Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća u slojevitosti i taktilnosti slikarske površine približava se i art brutu s kojim se susreće prilikom posjeta Parizu. Neki od tipičnih Maslinih motiva su dubrovački interijeri s motivom „slike u slici” koje intenzivno slika u kasnijem periodu od 1962. do 1967. te na kojima postiže bogato kolorističko suzvučje i nijemu, ali intenzivnu komunikaciju neživih stvari. Pojednostavljivanje forme i stilizacija oblika na Maslinim slikama jednako su plod njegova formiranja na dosezima modernih likovnih pravaca, kao i senzibilne naravi, zaigranosti bliske dječjoj imaginaciji i poetskog doživljavanja svijeta’.
Jelena Tamindzija Donnart, kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik, u popratnom tekstu o dubrovačkom umjetniku Đuru Pulitici je zapisala: ‘Đuro Pulitika (Bosanka, 26. I. 1922. – Dubrovnik, 14. XII. 2006.) dubrovački je moderni slikar prepoznatljivog snažnog kolorističkog izraza čije je stvaralaštvo dalo poseban doprinos hrvatskom pejzažnom slikarstvu. U dvama navratima pohađa Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (1941. – 1943. i 1945. – 1947.), nakon čega se vraća u rodni grad. Školovanje ipak nastavlja u Umjetničkoj školi na Cetinju, koju nakon preseljenja lokacije završava kao Školu primijenjene umjetnosti u Herceg Novom 1950. godine. Zavičajna tematika i mediteranski krajolik okosnica su njegova izraza, posebice rodnog kraja pri čemu koristi zasićene i tople tonove boja: crvena, narančasta, žuta, modra, zelena, ljubičasta. U koloristički intenzivnim radovima najzastupljeniji su prikazi varijacija pejzaža u kojima je prisutno konturiranje formi, najčešće crnom bojom. Pritom nerijetko koristi forme kruga i polukruga koje upotrebljava i za oblikovanje stabala, brežuljaka, ali i tijela ženske figure, često uklopljene u interijer. Boja i svjetlost u izrazito autentično stvaranom slikarskom rukopisu Pulitike nisu u službi oponašanja stvarnosti, već služe kao alat za oblikovanje formi i postizanje psihološke karakterizacije likova i stvaranje emocionalnog naboja u slici. U prikazima interijera autor ne predočava konkretan prostor, već je utjelovljen introspektivni prostor ispunjen nostalgijom, sjećanjima, meditativnošću. Likovi su tipizirani te su najčešće naslikane figure i aktovi žena, crne mačke, figure djedova i kapetana gdje inspiraciju pronalazi u osobama iz vlastite obiteljske povijesti, no prisutni su i prazni interijeri. Predmeti u prikazanim interijerima imaju ulogu pripovjedača pa tako prikazani kompas, slike, globus, lampa pripovijedaju priču o životu osobe koja prostor koristi. U radovima religijske tematike ističu se dva najčešća prikaza – raspeće Krista i oplakivanje Krista. Religijski su prikazi uklopljeni u pejzaž, najčešće s nagovještajem brežuljka, na mjestu znatno udaljenom od naseljenih mjesta’.
