Ugledni talijanski odvjetnik iz Milana, Cristiano Pambianchi, rado i često viđen gost u našem Gradu, istinski zaljubljenik i promicatelj hrvatske pisane riječi i kulture, dobio je hrvatsko državljanstvo zbog posebnih zasluga u području kulture!
Njegova privrženost našoj državi započinje ratne 1991. godine, a proteklih godina bezbroj je puta na površinu isplivala njegova ljubav i zanesenost Hrvatskom, u što smo se mogli uvjeriti i mi u Dubrovniku. O njegovoj sreći i ponosu kada je prisegnuo kao hrvatski državljanin, najbolje govori njegov facebook status. Ugledni Talijan postao je našim sunarodnjakom po izboru, njegove riječi odišu pravim domoljubljem prema našoj zemlji, Hrvate naziva svojom braćom i sestrama. Pambianchi piše:
Rodiš se više puta.
Prvi kad nas majka donese na Svijet i dobijemo državljanstvo države koju tek moramo upoznati i naučiti voljeti.
Druga kada se krštenjem odričemo zla i primimo Isusa u kršćansku obitelj.
Treća kada kao zreli i svjesni podanici napravimo osobni, slobodan i odgovoran izbor odlučujući da svoj život i dušu vežemo za svijest države i naroda kojeg smo odabrali voljeti u najdubljem i intimnom smislu.
Danas 11. prosinca 2025. nakon 34 godine od te daleke 1991. godine rođen sam hrvatski državljanin u interesu Republike Hrvatske da me primi među svoj narod.
Teško je govoriti i prepričavati cijeli svoj osobni, ljudski, kulturni i duhovni put, od humanitarne pomoći tijekom agresije na Republiku Hrvatsku do mladog novinara tijekom Domovinskog rata, od promicanja hrvatske kulture, tradicije i povijesti na njenom putu do toga da postane moderna europska država te da razvija bilateralne odnose između kulturnih institucija Italije i Hrvatske, posebice između Milana i Dubrovnika.
Ne zaboravljam svoju zbirku drevnih knjiga od 1500. do 1800. godine gdje je ljubav prema knjigama upoznala ljubav prema Hrvatskoj: jer je napad na Republiku Hrvatsku bio i napad na njezinu kulturu i identitet. Knjige su “kuća jezika”, a narod je njihov jezik. Njegujući velike knjige koje su ispisale povijest hrvatske književnosti znači i brigu za cijeli jedan narod.
Preko trideset godina Hrvatska je za mene prije svega uvjerenje – vjerujem u slobodu, demokraciju, neovisnost, Europu i Zapad, slobodno tržište i vjersku slobodu.
Čin ljubavi, dubok i nesebičan, za zemlju koja me naučila mnogo, možda i svemu. Posebno da se strah savlada hrabrošću i da moramo i želimo biti prijatelji svima, ali ne možemo biti ničiji robovi.
Danas sam konačno uspio potvrditi ovo uvjerenje i tu ljubav službenom prisegom povodom svečanosti dodjele državljanstva: “Kunem se svojom čašću da ću poštovati hrvatski Ustav i njegove zakone, poštovati kulturu i tradiciju Republike Hrvatske”.
Zahvaljujem generalnom konzulu Republike Hrvatske u Milanu, dr. Stjepanu Ribiću, za emotivni govor u kojemu se prisjetio riječi svetog Pavla o snazi ljubavi i važnosti prepoznavanja boja na zastavi Republike Hrvatske: plavetnilo našeg neba i mora, ali nadasve crvena, žrtva mnogih branitelja Hrvatske i konačno bjelina mira i spokoja za kojim svi žudimo. Zahvaljujem se svim djelatnicima konzulata Republike Hrvatske u Milanu na potpori dobivenoj na dugom putu koji je vodio do dodjele državljanstva.
Zahvaljujem svim vlastima, hrvatskim ustanovama i udrugama s kojima sam ovih godina surađivao, bez kojih bi moj put bio puno manje uzbudljiv i smislen, a možda čak i nemoguć: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Dubrovnik, Dom Marina Darse u Dubrovniku, Muzej suvremene umjetnosti Dubrovnik i Sveučilište u Dubrovniku, Hrvatska zajednica Milana i Lombardije te talijanske institucije uključujući Nacionalnu knjižnicu Braidense Milana i Grande Brera. A popis bi mogao ići na mnogo stranica.
I tako nakon mnogobrojnih nagrada, Danica Hrvatska s likom Marka Marulića, Nagrada Grada Dubrovnika, nagrada Doma Marina Držića i ostalih, hrvatsko državljanstvo je stiglo na današnji dan neizmjerne radosti i iskrenog ponosa.
Uz obećanje da neću stati ovdje: jer još uvijek želim disati Hrvatsku, njezinu slobodu, njezinu ljepotu i njezinu kulturu, zajedno sa svima onima koje danas mogu nazvati hrvatskom braćom i hrvatskim sestrama.
