Studentski teatar Lero premijerno će 12. prosinca 2025. s početkom u 19.30 sati, prikazati predstavu „Sjećanje na ljubičaste kiše“ u režiji i dramatizaciji Davora Mojaša.
Predstava je teatarska posveta Luku Paljetku i zborom drugih suvremenih i baštinskih tekstova u prepoznatljivoj Lerovskoj scenskoj poetici, nudi slike životnih kronologija žena, njihovih snova, nada i ljubavnih zagovora. Uspomene se ne mogu preboljeti, one su ovdje elegični povod i izgovor empatijskoj igri i teatarskom zagovoru.
Igri koja traje i ne sluti posljedice, jer „samo će ljubičaste kiše i dalje pjevat / a ona će se počet pomalo razumijevat.“
Kostimografija Dubravka Lošić, autor glazbe Petar Obradović, scenograf Mato Brnjić, oblikovatelj svjetla Antonio Ljubojević, ton Melko Dragojević, produkcija Ksenija Medović, grafički dizajn Nora Mojaš.
Igraju: Jasna Held, Ksenija Medović, Barbara Damić Medi, Zvončica Šimić, Dubravka Mrvelj, Zrinka Udženija uz glas Nike Nagy. Premijerna izvedba je u petak 12. prosinca 2025. na sceni Teatra Lero u Lazaretima u 19.30 sati.
Predstava Sjećanje na ljubičaste kiše preuzima naslov pjesme Luka Paljetka i teatarska je posveta i spomen velikom pjesniku koji je često bio dijelom Lerovih repertoarnih ogleda i izazova. Izborom i raznog drugog pjesničkog, dramskog i proznog štiva u prepoznatljivoj Lerovskoj scenskoj poetici, složen je mozaik prizora i dijaloga koji propituju životne kronologije, iluzije, ljubavi i snove, i inspirativni su zrcalni odraz sjetnog dubrovačkog spomenarija. Onog baštinskog upisanog u duše i memoriju Grada, u ovom slučaju začinke iz 17. stoljeća, i onog suvremenog koji nas zatiče svakim novim jutrom skrivenim u ruži vjetrova. Sjećanje na ljubičaste kiše moguće je i uzaludno, ali i poticajno propitivanje ženskih usuda, snova i nezaborava ucrtanih kao uzdah u njihove životne razbrajalice. Sjećanja se ne mogu zaboraviti, ona su ovdje elegični povod i izgovor empatijskoj igri i teatarskom zagovoru. Igri koja ne sluti posljedice, jer „samo će ljubičaste kiše i dalje pjevat / a ona će se počet pomalo razumijevat.“
Neki elementi predstave: fragmenti proznih, dramskih i drugih zapisa: Luko Paljetak, Ljubičaste kiše (1973.), Ruže (2023.) / Sławomir Mrożek, Udovice / Davor Mojaš, Pisma ne o bosiljku, Prašine / Jack Kerouac, Meksička osamljenost / Un amore grande / Muza Pavlova, Vesela skleroza / Mlad užežen u ljubavi (Milovan Tatarin, Erotska začinka iz 17. stoljeća)
„Padaju ljubičaste kiše i to su oči / svih onih lijepih žena koje se sad na nebu / pretvaraju u sumrak pretvaraju u jesen, / a zemlja još je topla i zvijezde po njoj grebu / noktima i po moru po kojemu se toči / ta krv u kojoj plivam zajedno s voćem stresen…“ (L. Paljetak, Ljubičaste kiše)
„Obuzme me neko sentimentalno raspoloženje. Valjda zato što živim ozbiljno.“ (D. Mojaš)
„Ako odem gotovo je s odlaskom / Ako ništa ne činim ništa mi se i ne događa…“(J. Kerouac)
„Uto poče dan svitati, / ńih obiju volja hitati, / rvaše se još u dzoru, / ko bi jači osta goru, / paka kako bolje svanu, / svak otide na svoju stranu,“ (Mlad užežen u ljubavi)
Predstava je ostvarena uz potporu Ministarstva kulture i medija RH i Grada Dubrovnika.
