Predstava “Kućica za pse” u produkciji Umjetničke organizacije Kazališne družine Arterarij koju je osnovao dubrovački redatelj i glumac Romano Nikolić bila je nominirana u sedam kategorija za Nagradu Hrvatskog glumišta.
Nagradu je osvojila u kategoriji za “najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst ili najbolju dramatizaciju, adaptaciju, dramaturšku obradu teksta ili dramaturgiju predstave”.
Sinoć su na pozornici HNK u Zagrebu nagradu preuzeli Mario Mažić, Romano Nikolić i Dorotea Šušak i pritom se obratili publici sjajnim govorom o važnosti slobode umjetničkog izričaja:
Kultura koja šutnjom ili činjenjem isključuje, gubi svoj smisao. Umjetničko stvaranje čin je ljudskosti. Umjetnost pripada čovječanstvu. I nema prostora u kojem to bolje vidimo nego li u kazalištu, plesu i glazbi, prostoru neposredno doživljene emocije među ljudima. Prostoru koji služi tome da se poistovjetimo s drugačijima od nas. S kraljicom i prosjakom. S ugodnim i povrijeđujućim u nama. S onim duboko svojim i onim sasvim tuđim.
Kućica za pse govori jednu stvar. Da je duboka povreda dostojanstva, tijela i duha jednog čovjeka povreda savjesti svakog čovjeka. I da povreda stvara dug. Iskustvo umjetnosti, iskustvo neposredne istine umjetnosti, univerzalna je infrastruktura civilizacije koja nas povezuje. Ne smijemo se njega odricati. Ni pod crnim kapuljačama niti, poštovana ministrice, pod izgovorom neprimjerenosti.
Istina često boli, bol uvijek guši, ali i iscjeljuje u susretu. I zato nam je zadaća razumjeti da kada svjedočimo napadima na slobodnu umjetnost, svjedočimo napadima na istinu i na slobodu kao takvu. A nitko od nas nema veće ili važnije zadaće od borbe za slobodu.
