Cijenjena dubrovačka akademske umjetnica Dubravka Lošić, u srijedu, 9. srpnja je na tvrđavi Bokar pred brojnom publikom otvorila izložbu Libertas Bells. Inicijativa da izlaže na ovom za Dubrovčane važnom mjestu kulture došla je od kolekcionara i likovnog kritičara Andrije Seifrieda, a Društvo prijatelja dubrovačke starine je na nju srčano pristalo. Izložba uključuje 10 radova iz nekoliko ciklusa umjetničina stvaranja. Iako su naslovni pojam izložbe zvona, ona zapravo ne simboliziraju buku nego tišinu koju umjetnica ovog puta, uz slobodu, zainteresirano propitkuje, u želji da se ista više čuje jer kako kaže – nekad je jednostavnije čuti buku, ali tišina govori više.
Predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine Vedran Kosović je na početku pozdravio sve nazočne, istaknuvši važnost očuvanja spomeničke baštine osobito kada je ona u funkciji umjetnosti kao što je to ovoga puta s izloženim radovima dubrovačke slikarice. Nije mogao sakriti divljenje kojim je Lošić pristupila prostoru, a zadovoljan je i revitalizacijom Bokara koji se u posljednje vrijeme sve više otvara za kulturna događanja.
Andrija Seifried koji se našalio kako je nakon nekoliko stotina izložbi koje je pripremao po prvi put dobio i priliku da otvori jednu, “jer je uvijek dosad bio netko tko je važniji ili bitniji”, istaknuo je kako je umjetnica “ukrotila” Bokar, ali i kako je Bokar “ukrotio” nju. U svom kraćem izlaganju se prisjetio Bokara kao mjesta kazališne ambijentalnosti i dugovječnog Krležinog “Areteja”. Lošić je, prema njegovim riječima, nakon prvog ulaska u Bokar ostala bez riječi, a njena je izložba postavljena na tri nivoa. Zaključio je mišlju kako je Bokar zlatna školjka dubrovačkih zidina, a kako je umjetnički rad Dubravke Lošić, biser u toj školjki.
– Već koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća Dubravka Lošić kreće u svoju, u svakom pogledu lošićevsku, kreativnu avanturu kojoj ostaje vjerna do danas. Od Slova i Rozarija do osebujnih portreta i instalacija u različitim materijalima, uvijek iznenađujući svojom stvaralačkom energijom i idejama koje postaju (i ostaju i dan-danas!) nepresušne, uvijek intrigantne te nadasve zanimljive u umjetničkim varijacijama i kompozicijama. Umjetnica nije samo likovnjakinja, ona je istovremeno i kreativni kompozitor svojih raspjevanih simfonija koje u suglasju s ambijentom odzvanjaju nekom posebnom arijom ljepote i začudnosti – arijom koja može, a i ne mora, doprijeti do svakog od nas. Neosporni su snaga i moć osobnog izričaja Dubravke Lošić koji nikog ne ostavljaju ravnodušnim – napisao je Seifried u predgovoru kataloga koji prati izložbu. Kontinuirano izlažući od 80-ih godina, Lošić publiku privlači svojim odvažnim, beskompromisnim radovima, a u posljednje vrijeme i nekonvencionalnim izborom izložbenih prostora kao što su bivša tvornica ulja, napuštena tvornica tekstila, oronuli hotel, desakralizirana kapela, bivša banka, a sad im se pridružila i tvrđava Bokar, strateška obrambena utvrda nekadašnje Dubrovačke Republike.
Nakon svih, nazočnima se obratila i umjetnica koja se zahvalila svim brojnim suradnicima koji su s njome radili na projektu, te Društvu prijatelja dubrovačke starine, Gradu Dubrovniku i Ministarstvu kulture bez kojih ne bi bilo moguće ostvariti ovakvu izložbu.
Izložba ostaje otvorena do 1. rujna.
