Stranački kolega i prijatelj, stalni stanovnik Grada u zidinama, Ljubo Nikolić reagirao je na oštru prozivku gradonačelnika Frankovića upućenu predsjedniku Gradskog kotara Grad i gradskom vijećniku Marinu Krstuloviću. Krstulović je, naime, pozvao sve ljude koji žive u Gradu, ali i vole ovaj Grad da dođu na demonstracijun 10. srpnja u 14.30 zbog zaštite prava građana kojima nisu ispunjena data obećanja na zborovima građana.
U komentarima građana Marina Krstulovića se ističe kao iznimno poštenog čovjeka koji srcem radi za svoj Grad i građane. Nikolić se na posljednji istup gradonačelnika osvrnuo ovim riječima:
-Svatko tko pozna Marina i ono što taj čovjek svaki dan radi za Grad, razumije njegovu ljubav prema ljudima i Gradu i shvaća koliko je ovo nisko za jednog gradonačelnika. Nimalo u duhu slobode i otvorenosti koje su krasile naš Grad, a na koje se često baš on voli pozivati. S druge strane uspoređivati Marinov volonterski rad s nekim tko je za svoj rad angažiran putem javnog natječaja i plaćen je sasvim krivo i pokazuje nerazumijevanje uloge u kojoj se nalaziš. Nisu građani neprijatelji, samo ih treba slušati i razumjeti. To Marinu ide puno bolje nego Matu. Ali tu smo gdje smo. Popravit će piar službe te gradonačelnikove nes(p)retne izjave, mediji će brzo, prenijeti i nastavit ćemo u transu dobrobiti i blagostanja – napisao je Nikolić.
Reagirala je i pijanistica Marija Grazio koja također tijekom cijele godine dijeli život s Gradom:
-Sve je to lijepo i krasno što je učinjeno za naš Grad i su čim se naš knez hvali. Ne može se poreć određena simpatija prema Gradu ali je to isto kao kad bi se ja hvalila s nečim što je dio mog bazičnog i svakodnevnog posla, kao npr. jučer sam vježbala četiri sata, ili imala sam jednu probu ili učenika naučila svirati četiri crte neke skladbe, komponirala jednu veliku muzičku rečenicu itd. Ili kad bi medicinska sestra rekla – oprala sam 18 ukakanih guzica i dala 74 lijeka pacijentima. To je dio višeg cilja. A su tim se ne hvališ.
Npr. u Švedskoj. I ona, naravno, ima svojih problema kao društvo. Ali nema veće sramote nego samohvaljenje. To u njih ne postoji. Radiš svoj posao i ne ugrožavaš tuđi prostor.
Meni je dovoljno da ne vjerujem nanovo izabranoj gradskoj vlasti činjenice – da se onako dozvolila besmislena devastacija spjađe u Uvali, stoljetna stabla posjekli, da se grade u šetnici one betonjare i betonjare po Srđu i Babinom kuku, da smo izbrojali po Stradunu i glavnim poprečnim ulicama preko 90 rupa, jer se već stoljećima čeka dostavni centar, da se kruzeri i dalje sidre ispred Grada, da se svjetlosno i zvučno zagađenje događa svakodnevno, da živimo zbog smrada i buke kao hrčci, zatvorenih funjestra itd. itd. Imalo bi toga se još nabrojati. I ne, nisam protiv turizma. Ja sam protiv ovakvog turizma.
Ili će mi sad netko prišapnut, kao nas drski premijer – ako ti se sviđa Švedska-odseli! Aufiderzen.
Nijedno posađeno stablo u Gradu ne može začepit rupe ovakve bahatosti.
I da, moj prijatelj Marin Krstulović ne puši, pa ne znam koje čikine da skuplja, a ako baca smeće u podne – imamo i mi kontejnere gdje možemo bacit smeće usred bijela dana kao i ostali dio grada, ali ne i kontejnere za reciklažu, a Marin nije svetac, ali Grad mu sigurno jest svet.
I uopće, to patetično uzimanje riječi “svet”… ma bas ono uskopičeno i bezvezno reagiranje… – napisala je Grazio.
