Kandidatkinja za gradonačelnicu koalicije Slobodno (Srđ je Grad, SDP i Možemo!) Anita Bonačić Obradović odgovorila je na naša pitanja vezana uz dubrovačke probleme i rješenja istih koje nosi u svom programu. Što nam Anita i koalicija Slobodno nude, kad govorimo o prometu, turizmu, djeci i mladima, priuštivom stanovanju…pročitajte u intervjuu.
Tema ovih izbora, kao i brojnih drugih u Gradu, je uvijek vječni problem promet. Vi ga također ističete u svojoj kampanji. Smatrate li da će Zona posebnog prometnog režima riješiti prometne gužve u sezoni?
Prometni problemi su akumulirani godinama loše planiranim i preplaćenim projektima. Nova obala Lapad napuknuta, cesta Tamarić otklizala prije nego otvorena (i koštat će 850 umjesto 250 tisuća EUR), Bulevar, ulice Frana Supila, Vlaha Bukovca…Grad doslovno puca po šavovima dok se bacaju javni novci te točkasto intervenira u GUP na štetu javnih interesa. To je žalosna slika koju dnevno gledamo i u kojoj provodimo frustrirajuće puno vremena. Hoće li te nagomilane probleme riješiti jedna zona prometnog režima s kojom se već godinama, po principu pokušaja-pogreške, igra aktualna vlast? Naravno da neće.
Gradu nedostaje promišljeno upravljanje i rješenja koja neće kažnjavati građane i lokalne poduzetnike-prijevoznike. Upumpali smo primjerice milijune u Lapadsku obalu kojom je možda lijepo prošetat, ali koja nije riješila niti jedan jedini prometni problem – nije dvosmjerno spojena na Poštu Lapad niti je napravljen kružni tok na spoju s Batalom. I još je napukla jer se požurivalo izvođače da bi je valjda stigao otvoriti premijer. Radi se bez reda i promišljanja.
Kakav je Vaš plan za dubrovački promet?
Treba nam nova prometna studija dok provodimo zdravorazumske intervencije poput odvajanja pješaka od vozila nathodnicima i pothodnicima, uvođenje kružnih tokova na najvećim raskrižjima, povratak taksija niz Boninovo tijekom vršnog prometnog opterećenja i uvođenje video nadzora sigurnosti i reda. Sve redom, provjerena rješenja. Kao i privatno javno partnerstvo za gradnju kotarskih garaža gdje Grad daje parcelu i odriče se komunalnog doprinosa, a građani dobivaju parkirno mjesto na koncesiju na 30 do 50 godina.
Koliko Vi osobno koristite automobil, a koliko javni prijevoz?
Kao mama troje djece, u Gradu u kojem je gradski javni prijevoz često podređen turistima umjesto građanima, naravno da koristim auto. Voljela bih da su se frekvencije svih Libertasovih linija vratile na pred-pandemijsko vrijeme umjesto da se Libertasove autobuse koristi za prijevoz turista. I tu je možda glavna razlika koju ćete vidjeti nakon 18.5. – meni su prioritet Grad i građani, a nekima svijet i turisti.
Prometne gužve usko su vezane i uz broj posjetitelja. Treba li Dubrovnik smanjiti pritisak posjetitelja, broj apartmana, posjete kruzera?
Dubrovnik nije jedini grad kojeg opterećuje veliki broj turista, ali je grad koji tim problemom ne upravlja i čija se gradska uprava ponaša kao da je to problem nastao „jučer“. Obaranje rekorda moramo ostaviti iza sebe i početi raditi na podizanju kvalitete prvenstveno našeg života u našem Gradu, a posljedično i iskustva naših gostiju. Ovo što se događa u Dubrovniku, na cijeloj našoj obali, je jednostavno neodrživo.
Mi danas živimo visoko razvijeni turizam te ga moramo početi oblikovati po mjeri građana. Turizam čiji će daljnji razvoj možda biti sporiji ali stabilniji, s povećanom kvalitetom ponude, manjim zagađenjem okoliša i nižom razinom sezonske koncentracije.
Sigurno da urbanističkim planovima moramo donekle smanjiti broj turističkih ležajeva te implementirati preporuke iz Studije prihvatnog kapaciteta kako bi se spriječilo preopterećenje infrastrukture i očuvala kvaliteta života građana u Gradu. Ali to je samo manji dio onoga što znači upravljati. Jedan od prioriteta nam je digitalna transformacija pa tako planiramo uvest mobilnu aplikaciju koja u realnom vremenu informira posjetitelje o gužvama te preporučuje alternativne rute i manje posjećene atrakcije. A tu je i plan uvođenja katamaranske gradske linije Gruž – Grad i Grad – Cavtat kao alternativnih pravaca koji će rasteretiti pritisak na cestovni promet. Visoko razvijeni turizam i kvalitetan život su pomirljivi, ali ih treba znati balansirati i njima upravljati.
Dubrovnik još nije počeo s provedbom Plana gospodarenja otpadom. Veći dio građana ne razdvaja otpad jer smatraju kako sve završava ionako na Grabovici. Za to plaćamo i penale. Kako biste Vi proveli Plan gospodarenja otpadom?
Još 2020. smo trebali biti na 50 % razdvajanja korisnog otpada, a godinama se ne mičemo s 15 % zbog čega, kako kažete, plaćamo ozbiljne penale, a od 1.1. ćemo plaćati još veće – to je rezultat 8 godina propuštenih prilika i nebavljenja problemom. Odvajanje otpada je najnormalnija stvar diljem EU, pogotovo u turističkim mjestima koje odvojeni otpad gledaju i koriste kao resurs. Nevjerojatno je koliko Grad i Županija po tom pitanju NISU napravili.
Jedan smo od rijetkih gradova u kojem su kante još uvijek na javnim površinama, nije uspostavljen cjeloviti sustav evidencije preuzimanja otpada niti zakonom propisana mogućnost predaje glomaznog otpad na kućnom pragu. Niti je Grad povukao EU sredstva za sortirnice, kompostane, dodatna reciklažna dvorišta i spremnike za biootpad. Ova vlast je dovela Dubrovnik na začelje po količinama prikupljenog korisnog otpada koji, bez sortirnice, često završi na Grabovici koja, neće biti zatvorena niti ove godine. Ljudi bi odvajali, ali nisu glupi – znaju što je “pos’o bez posla”.
Dugoročnog rješenja nema bez suradnje sa Županijom kojoj je Ministarstvo pravosuđa ukinulo odluku o izvlaštenju za centar u Lučinom razdolju za koji, pored toga, još nisu izdane sve građevinske dozvole i čija će izgradnja, već znamo, kasniti barem 18 mjeseci. U međuvremenu, mi ćemo raditi svoj dio, otvorit ćemo veći broj manjih reciklažnih dvorišta i sortirnica, izgraditi sortirnicu korisnog otpada, omogućit predaju glomaznog otpada na kućnom pragu, uspostaviti sustav identifikacije i kontrole te pristupiti izradi dokumentacije za kompostane i bioplinsko postrojenje.
Osigurat ćemo i da cijene usluga odvoza bude sukladne načelu “onečišćivač plaća” tj. tko više proizvodi – više plaća, vodeći računa o starijim građanima i obiteljima s djecom. Imamo jasnu viziju i plan u fazama kako upravljati rješavanjem nagomilanih problema.
Posljednju konferenciju za novinare posvetili ste urbanizmu i pretjeranoj gradnji, koja je očita na svakom koraku. Što je Vaš plan? Kako zaustaviti projekte koji nisu u interesu grada i građana?
Mislim da nema Dubrovčanina kojeg ne boli gledati nepovratnu destrukciju gradskih vizura, od Ploča, preko Uvale do Gruža, na svakom koraku. Dijelovi Grada počinju ličiti na favele. Ništa se ne može izgraditi a da Grad to prethodno nije uplanirao u urbanistički plan, pa je jasno da su nam potrebne temeljite promjene u prostornom planiranju, usmjerene na razvoj grada kao urbane sredine, a ne destinacije te odgovorno širenje grada uz sudjelovanje svih dionika.
Nema više točkastih izmjena GUP-a koje pogoduju pojedinim investitorima, a značajno zanemaruju održivi razvoj prostora. Naš je fokus na urbanoj sanaciji i obnovi, uz istovremeno i pažljivo planiranje širenja razvoja prema prigradskim mjestima gdje je posebno važan Komolac kao urbanistički i prometni resurs, razvoj na otocima, kao i razvoj Srđa. Naravno, uz bolju regulaciju gabarita budućih građevina, integraciju zelenila, očuvanja ruralnih i otočkih krajolika te omogućavanja gradnje potrebne za demografske svrhe. Toga danas nema i posljedice vidimo i osjećamo svi.
Kako biste riješili problem nedostatka priuštivih stanova za građane?
Posljednji POS stanovi su izgrađeni daleke 2012., a ovoj vlasti je Ustavni sud srušio koncept prodaje stanova, iako smo na to ranije upozoravali i vijećnici SDP-a i Srđ je Grad – gradovi ne mogu graditi stanove i prodavati ih po povlaštenim cijenama. To je, na žalost, odličan primjer stihijskog guranja loših polu-rješenja. Mi idemo s dobro prokušanim modelom diljem EU: priuštivi najam stanova. Planiramo u sljedeće 4 godine graditi 100 gradskih stanova, od kojih će se petina prodati po tržišnoj cijeni, a ostatak iznajmljivati po priuštivim cijenama. Umjesto rasprodaje svoje imovine i gubitka novca a bez da je riješio problem, Grad će zadržati nekretnine u vlasništvu te nadzor nad uvjetima dugoročnog najma koji će biti ponuđen po priuštivim cijenama i uvjetima. Dakle, kada se dobro planira, moguće je turizam iskoristiti i kao korisnu polugu ublažavanja pritiska kojeg radi na tržište nekretnina.
Svi u ovom Gradu ovisimo o turizmu, a on je vrlo krhka gospodarska grana, smatrate li da dubrovačko gospodarstvo treba diversifikaciju?
Tu govorimo o generacijskim promjenama. Turizam će još jako dugo igrati ključnu ulogu u našim životima, ali to ne znači ne trebamo početi trasirati rutu prema ekonomiji koja će počivati na znanju i kreativnosti naših ljudi iz svih sektora. Mi danas razgovaramo o istim problemima kao i prije 8 godina i to je porazno. Moja je želja da preokrenemo trend i da se umjesto bazičnom infrastrukturom i uvjetima života konačno imamo vremena okrenuti budućnosti.
Dubrovnik može i mora biti grad koji razvija pametno, održivo i solidarno poduzetništvo koje se osim na znanju, temelji i na inovacijama. Primjera u Gradu ima, ljudski kapital je tu, ali mu nisu pruženi adekvatan prostor i podrška. Ovakav razvoj gospodarstva dugujemo i mlađim naraštajima, kako bi se oni mogli vratiti ili tu ostati.
Program koji predlažemo podržava male poduzetnike, obrte i društvena poduzeća te istovremeno razvija infrastrukturu za inovacije i zapošljavanje mladih. Planiramo unaprijediti program poticanja razvoja obrta, malog i srednjeg poduzetništva te kroz hackathone, projekte i bespovratna sredstva poticati domaća IT rješenja za digitalnu transformaciju gradskih usluga uz suradnju sa Sveučilištem. Plan je pokrenuti i Centar za novo poduzetništvo u kulturnim i kreativnim industrijama u TUP-u za mlade u IT-u, dizajnu, arhitekturi, glazbi, filmu i novim medijima. Funkcionirao bi kao poduzetnički inkubator i multifunkcionalna dvorana koja pruža mladima mogućnost najma povoljnih prostora za ostvarivanje njihovih ideja i pokretanje poslova. Ujedno bi bio i dom digitalnih nomada, ali i prostor za one poduzetnike kojima ne treba stalni ured, nego radni stol i mjesto za umrežavanje.
Čeka nas ozbiljan i dug posao, ali plan je tu, a entuzijazma nam ne nedostaje.
Majka ste troje djece, živite u Lapadu. Što smatrate da Grad može i mora kad govorimo o djeci i mladima?
Živjela sam i u Gradu i u Sustjepanu i sad u Lapadu tako da mogu slobodno reći da znam prednosti i nedostatke života u različitim dijelovima grada s djecom. Dovoljno je da pokušate proći određenim predjelima s kolicima, otići u pojedine dječje parkove i igrališta s ruzinavim ogradama i neadekvatnim podlogama ili u parkove koji se ušminkavaju pred izbore, a u međuvremenu stoje zapušteni. Zapušten grad, to su ključne riječi rezultata aktualne vlast.
Dubrovnik je Grad značajnih financijskih kapaciteta i mora osigurati mjesto u vrtiću za svako dijete, besplatan produženi boravak do 4. razreda, te voucher za početak školske godine za kupnju školskog pribora svakom djetetu. To inače rade gradovi koji su od Dubrovnika daleko slabiji financijski.
Mnogi problemi koje imamo proizlaze iz generacijskog gubitka kulture odgovornog ponašanja. Neizmjerno je važno uvesti građanski odgoj u škole, učiti djecu o njihovim pravima i obvezama, o npr. štednji i izračunu kamata, o kritičkom razmišljanju, propitivanju, zauzimanju za druge, posebno za slabije od sebe… Danas moramo odgajati aktivne i odgovorne građane za sutra. To rade odgovorna društva kojima je stalo i koja promišljaju.
Prije svega mi sami moramo biti primjer novim generacijama te prije svega cijeniti znanje, trud i pošten rad, a ne člansku iskaznicu.
Smatrate li da gradska uprava učinkovito radi svoj posao? Kako biste Vi poboljšali učinkovitost gradske uprave?
Da smatram da gradska uprava radi dobar posao ne bih se nikada politički aktivirala te se s divnom Petrom Marčinko stavila na čelo koalicije odgovornih ljudi s integritetom koji se godinama nemilosrdno bore za javno dobro. Moja ideja je vrlo jednostavna: izađite na izbore 18.5. i glasajte za kandidatkinju broj 1 te listu broj 11. Ovo je pitanje opstanka Grada kakvog znamo. Promjene dolaze, pridružite nam se i glasajte odgovorno.
Vi i Vaša obitelj bili ste tema brojnih članaka u posljednje vrijeme. I onih vezanih za Dubrovačke muzeje i kuću u Gradu, kao i onih vezanih uz zid na javnoj cesti, gradskom zemljištu. Ako postanete gradonačelnica, hoćete li iskoristiti svoje ovlasti da biste zaustavili ove procese ili ćete pustiti institucije da rade svoj posao, iako postoji mogućnost da izgubite posjed vrijedne nekretnine u Gradu i da ćete morati srušiti dio zida oko obiteljske kuće u Lapadu?
Jedna od osnovnih odrednica mog programa i razlog kandidiranja na ovim izborima jest da se Gradu osigura odgovornu, transparentnu i uključivu vlast koja javno stavlja ispred privatnog. Tako sam se ponašala i do sada, tako ću se ponašati i u buduće. Odgovaram na sva pitanja i ne pribjegavam izmišljanju afera kojima se pokušava zastrašiti političke suparnike i članove njihovih obitelji.
Iz pitanja oko stana u Palmotićevoj, u vlasništvu moga oca, i nekretnine u Lapadu, vlasništvu mog supruga, naslućuje se (isprike ako griješim) da se Grad te moji otac i suprug nalaze na suprotnim stranama. Ne znam je li to dojam stečen zbog medijske buke u proteklom razdoblju, ali to nije točno. Upravo je Dubrovnik (tadašnja Općina) pri donošenju odluke o stanarskom pravu 1991., utvrdio da je stan u vlasništvu Općine, a ne Dubrovačkih muzeja. I prije toga je Općina, kao vlasnik, raspolagala stanom i dala ga mom pokojnom nonu tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća. To ne bi mogla napraviti da su Dubrovački muzeji imali ikakva prava na tom stanu.
Što se tiče zida u Lapadu, na toj je poziciji od 1968. (ja sam inače rođena 1983.) i nije dio javne površine. I ovdje je, upravo gradski Odjel za izdavanje dozvola još je 2018. Rješenjem o utvrđivanju građevinske čestice utvrdio da se radi o dijelu građevinske parcele mog muža, ne javne površine. U moje 42 godine, imovina mojih roditelja, muža i njegove obitelji nije nikada problematizirana dok neke nije uhvatila panika od gubitka vlasti pa su krenuli konstruirati laži i zloupotrebljavati gradske institucije. Osam godina kaosa se ne može prikriti s par mjeseci blaćenja.
Međutim, da se vratim na pitanje, ono što ću ostvariti kao gradonačelnica jest da se svi postupci, bez obzira o kome je riječ, vode odgovorno i transparentno pred za to nadležnim tijelima Republike Hrvatske i Grada Dubrovnika, a ne kroz konstruiranje laži i predizborna podmetanja.
