Kandidat za župana koalicije Snaga juga (SDP, SJG i Možemo!) Marko Giljača u velikom intervjuu objasnio nam je osnovne stavke svog programa, koji podrazumijeva konkretne mjere rješavanja dugogodišnjih problema u zdravstvu, školstvu, prostornom planiranju i upravljanju pomorskim dobrom te morem, koje ističe kao srce razvoja Dubrovačko-neretvanske županije.
Marko već duže vrijeme obilazite Županiju, otoke, Pelješac, Neretvu. Što vidite kao osnovne probleme koje treba što prije rješavati?
Prije svega – vidim ljude. Ljude koji su istinska snaga juga. Koji vole svoj kraj, ali se osjećaju zaboravljeno. Na Pelješcu i otocima nema liječnika, brodica je – i doslovno i figurativno – u pogrešnoj luci. U Neretvi nisu riješeni ugovori za državno zemljište, poljoprivrednici se pitaju što će biti s vodom, sol svakim danom otima sve više tla, a sustav šuti. U Župi je promet zagušen, brza cesta je na čekanju, ista neizvjesnost. Gdje god dođeš, vidiš kako je u očima ljudi županija sama sebi svrha, a ne mjesto dijaloga i rješavanja konkretnih potreba ljudi.
Već osam godina, od prvog mandata u županijskoj skupštini obilazim teren, slušam građane i njihove probleme, zajedno tražimo rješenja. To moramo prenijeti na cijeli sustav: vratiti povjerenje građana u sustav, dokazati im da ih županija čuje, da može i želi mijenjati stvari na bolje. Županijski uredi i uredi i službe moraju postati mjesto gdje se glas građana čuje i uvažava. Moramo napokon pokrenuti razvojni ciklus koji neće počivati na pogodovanju, već na zdravstvu, obrazovanju, pristupu javnim uslugama i ravnomjernom ulaganju. Kroz program Snage juga jasno smo pokazali kako ćemo to napraviti – i zdravstvo, i školstvo, i prostor, i promet, i stanovanje, i zaštita prirode, i digitalna transformacija – sve mora biti na usluzi našim ljudima. Jer županija bez ljudi je samo granica na karti.
Nakon recentne tragedije Lastovu, kako poboljšati zdravstvenu zaštitu na otocima?
Godinama upozoravamo da je stanje u zdravstvu Dubrovačko – neretvanske županije, posebno na otocima alarmantno i zahtjeva hitno djelovanje svih uključenih. Čim je brod za hitni prijevoz bolesnika isporučen, u županijskoj skupštini smo upozoravali da ne smije biti usidren u Dubrovniku! On mora biti na otocima na Lastovu, u Brni ili Polačama. Tamo gdje je najkorisniji i gdje pomorska struka odredi!
Ali što radi vlast? Nisu se prošlog tjedna udostojali niti pojaviti na tematskoj sjednici saborskog Odbora za zdravstvo o stanju hitne pomoći na otocima. Ignorirali su i dalje ignoriraju apele koji su doslovno pitanje života ili smrti na otocima.
Odmah nakon tragedije na Lastovu tražili smo uspostavljanje protokola organizacije prijevoza u urgentnim intervencijama, za koji se pokazalo da ne postoji. Unatoč javnim upozorenjima liječnika! Unatoč našim javnim pozivima kroz medije.
Nakon izbora, prioritet će mi kao županu biti postaviti funkcionalan sustav hitne pomoći, a potom do kraja mandata osposobiti mrežu od 11 helidroma, na najpovoljnijim lokacijama, sa svim potrebnim uvjetima za slijetanje. Ravnomjeran razvoj mora počivati na načelu solidarnosti i osiguravanju najbolje moguće razine usluga svim građanima. To je preduvjet samog života na otocima. Ako oni neće i ne znaju, a nisu svih ovih godina, mi – hoćemo.
Smatrate li da Bolnicu treba vratiti Županiji na upravljanje?
Upravljala njom država ili županija, Opća bolnica Dubrovnik jest i uvijek će biti središte županijskog zdravstvenog sustava i trebamo napraviti sve da unaprijedimo kvalitetu usluga koje pruža građanima. Unatoč stalnim najavama, reformu zdravstvenog sustava u 10 godina iste stranke na vlasti, nismo dočekali. HDZ se kune se u javno zdravstvo, a svi potezi koje provodi jasno vrište: cilj je prelijevanje javnog novca u privatne špage. Javni zdravstveni sustav treba hitno ojačati, a onda ga nadopunjavati medicinskim uslugama privatnog sektora u pravom balansu partnerstva i dijaloga.
Lijepo zvuči, ali kako to postići?
Jedan od ključnih problema zdravstva svima je poznat: nedostatak zdravstvenog osoblja. Zato smo predstavili naš program „Vaš dom na jugu“ sa sedam konkretnih mjera za privlačenje medicinskog osoblja u našu županiju. Zainteresiranih za dolazak ima, ljudi žele ovaj naš mediteranski način života, ali ne mogu riješiti stambeno pitanje. Mi smo našli rješenje: županija od ove godine ima novi prihod iz poreza na nekretnine i mi ćemo ga u cijelosti usmjeriti u Fond za priuštivo stanovanje deficitarnih zanimanja. Prvi prioritet će nam biti zbrinjavanje zdravstvenih radnika. Procjena je da ćemo u naredne 4 godine od poreza na nekretnine imati na raspolaganju između 5 i 6 milijuna eura. Time ćemo sigurno moći sagraditi najmanje 40 stanova za potrebno zdravstveno osoblje i stvoriti čvrstu osnovu za podizanje razine zdravstvene zaštite u Dubrovačko – neretvanskoj županiji. Dobiti ćemo nove sugrađane koji će postati važan dio naše snage juga, a građani će znati u što se ulaže njihov novac od novog poreza.
Veliko zanimanje javnosti i puno komentara izazvala je najava na nedavno održanom predizbornom sučeljavanju, kako ćete graditi nove centre za umirovljenike?
U posljednjih 20 godina kapacitet županijske mreže domova za umirovljenike nije povećan ni za jedan jedini krevet – to je nedopustivo!
Vrijeme je za izgradnju novih centara za starije osobe — mjesta koja će nuditi više od smještaja: dnevne boravke, stručnu njegu, organizirane obroke i usluge dostave hrane za one kojima je najpotrebnije, naročito u ruralnim dijelovima naše županije.
Pronašli smo konkretne lokacije, terene koji su u vlasništvu države u dolini Neretve i na Pelješcu. Treba ih staviti u društveno korisnu funkciju i na njima u iduće četiri godine izgraditi moderne centre za starije u dolini Neretve i na Pelješcu. Pripremit ćemo i projektnu dokumentaciju za centre u Župi Dubrovačkoj i na Korčuli, te konačno omogućiti dostojanstvenu brigu o starijima u svim dijelovima naše županije – ravnomjerno.
Dubrovačko-neretvanska županija poprilično je raznolika i prostorno rastegnuta, takav nam je i Prostorni plan. Istaknuli ste kako Prostorni plan treba mijenjati. Zašto? Kako?
Imamo jedinstvenu županiju s puno raznolikosti; otoka, obale, brda i rijeka, u dominantnom zagrljaju mora. U njoj prostorni plan mora biti alat za ravnotežu, a ne instrument pogodovanja. Današnji plan, nažalost, godinama se kroji “po narudžbi”, kroz izvanredne izmjene koje često nemaju veze s javnim, nego samo s privatnim interesima. To mora prestati. Prostornim planiranjem ne crtamo samo karte, već definiramo budućnost razvoja juga. Potreban nam je jasan smjer kojim ćemo omogućiti daljnje investicije u gospodarstvu i održive kriterije širenja naših urbanih zona, ali i mapu osjetljivih područja – krajolika i ekosustava – koji će imati dodatne mehanizme zaštite.
Trebamo ukinuti mogućnost prenamjene zemljišta po zahtjevu investitora, i uvesti transparentan postupak u kojem se svaki prijedlog vrednuje kroz procjenu utjecaja na zajednicu, okoliš i resurse. Prostorno planiranje mora postati stvarno javni proces. Sve izmjene i dopune plana moraju biti dostupne građanima u svim fazama, kroz digitalne platforme, otvorene rasprave i javna predstavljanja. Jer prostor pripada svima i to treba biti temeljni kriterij ako želimo sačuvati ono što nas čini posebnima – naš krajolik, našu prirodu i naš način života.
Treba li po Vašem mišljenju naša Županija preustroj i ako da, kako bi Vi to napravili?
Preustroj je nužan – trebamo aktivan servis građana, a ne pasivnu administraciju. Plan je racionalizacija, digitalizacija i veća transparentnost, ali prije svega dijalog s građanima, čiji se glas prečesto ignorirao. Sjetimo se samo tvrdoglavosti i neosjetljivosti Županije kada su u pitanju trasa brze ceste kroz Rijeku i Župu dubrovačku, lokacija CGO-a, trasa brze pelješke ceste kroz trafostanice i ekološke vinograde…
Naš model preustroja temelji se na ravnomjernom razvoju i dokidanju potrebe da se “za svaki papir” putuje u Dubrovnik. Planiramo otvaranje podružnica Javne ustanove za zaštitu prirode i Županijskog odjela za poljoprivredu na otocima, Pelješcu i u Neretvi. Ojačat ćemo i stručne kapacitete postojećih ispostava za prostorno planiranje i urbanizam radi ubrzanja procedura i boljih usluga. Strateška je novost osnivanje novog Upravnog odjela za more, pomorsko dobro, pomorstvo i ribarstvo jer je promjena odnosa prema moru ključni prioritet našeg programa i vizije razvoja Dubrovačko – neretvanske županije.
Što županija treba promijeniti u svom odnosu prema moru?
Više od 30.000 ljudi pridružilo nam se borbi za izmjene Zakona o pomorskom dobru i zajedno smo spriječili otimačinu naših plaža i obale. Sad nam trebaju dodatna, lokalna rješenja.
Poruka je glasna i jasna:
Treba nam red na pomorskom dobru, prava mjera gospodarenja i javnog interesa. Treba nam registar i stroži nadzor koncesijskih ugovora, jer se građani često žale na njihovo metastaziranje na terenu. Trebaju nam i dodatni komunalni vezovi i dodatne Županijske lučke uprave koje traži lokalna samouprava, kao što je slučaj u Pločama, što HDZ uporno ignorira. Treba nam dodatna zaštita pojedinih zona koja će osigurati drugačiju gospodarsku djelatnost na pomorskom dobru, a istovremeno ga sačuvati za buduće generacije, kao i naš način života. Županija koja to ne razumije, ne razumije more – ne može razumjeti ni jug. Zato more vraćamo tamo gdje pripada: u srce razvoja i odlučivanja.
Upravljanje i dodjela koncesija na pomorskom dobru jedan su od važnijih zadataka Županije. Kako bi vi kao koalicija proces dodjele koncesija napravili transparentnijim i učinkovitijim?
Jedan od prvih prijedloga akata koji sam predložio kao županijski vijećnik još prije 8 godina, bilo je donošenje Pravilnika kojim bi se definirali svi uvjeti gospodarskog korištenja plaža i svih drugih koncesioniranih područja na javnom pomorskom dobru. To je jednako potrebno i građanima i koncesionarima i javnim tijelima. Nažalost, dosadašnja vlast nikad nije pokazala volju da uvede red na pomorskom dobru. Nakon što se koncesije dodijele, nitko ih ne kontrolira i ne sprječava devastaciju, čak ni nakon brojnih prijava građana. Nama je cilj imati kvalitetnu ponudu, sadržaje i omogućiti gospodarsku aktivnost našim poduzetnicima, ali pod jasnim pravilima i s interesom zajednice na prvom mjestu. Zato ćemo u dijalogu sa zajednicom i uz uvažavanja argumenata struke, gospodarstvenika i građana donijeti spomenuti pravilnik, a onda uvesti i javno dostupan registar svih koncesija na pomorskom dobru.
Imamo primjer plaže Sumartin, koja je neuspješan koncesijski projekt trenutačno u statusu quo, kako bi to riješili?
Plažu u lapadskoj uvali moramo zajedničkim radom i suradnjom Županije i Grada Dubrovnika vratiti građanima. Samo je tako moguće ovu Sumrak sagu s koncesionarom plaže okrenuti u novu priliku za lapadsku plažu u uvali Sumartin! I na tome ćemo raditi od prvog dana mandata. Dosadašnje vlasti na gradskoj i županijskoj razini nisu se znale nositi s ovim problemom. Nisu se čak ni uspjeli usuglasiti oko poništenja koncesije, održavanja i zajedničkog rada u interesu građana. Tek pod pritiskom stanovnika Lapada, nakon brojnih medijskih istupa i upozorenja na potencijalnu zdravstvenu ugrozu, Grad Dubrovnik prošle je godine počeo održavati plažu. Sezona je kupanja 2025. je tu, a rješenja nema. Ono što građane zanima je: Kad će plaža u Uvali biti u punoj funkciji? Odgovor na ovo pitanje HDZ nema! Da ima, do ovoga svega ne bi došlo.
Plaža u Uvali treba brzo djelovanje odgovornih, da nam se ne bi dogodilo da dočekamo još koju sezonu bez osnovnih usluga na plaži koja je srce poluotoka Lapada. Upravo zato, jedna od prvih odluka koju ćemo donijeti kada preuzmemo upravljanje Gradom i Županijom bit će prenošenje je ovlasti davanja koncesije na Grad Dubrovnik. Riječ je o zakonskoj mogućnosti koju predviđa Članak 54. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2025), kojom Županijska skupština može, na prijedlog župana, ovlaštenja za davanje pojedine ili svih koncesija povjeriti Gradu Dubrovniku. Smatram da je to pravi put kojim će se slučaj ove predivne plaže najbrže riješiti i stvoriti preduvjeti da ona postane ono što smo svi mislili da će biti prije 10-ak godina – središte života i ponude za građane i turiste na ponos Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, središte javnih događaja i društvenog života.
Radite već duže vrijeme u prosvjeti, a školstvo je pod upravom Županije. Smatrate li da se trenutačno školstvom upravlja dobro?
Dubrovačko-neretvanska županija mora školstvu vratiti dostojanstvo. To znači opremljene škole, motivirane učitelje i obrazovni sustav koji odgovara stvarnim potrebama zajednice. Zato ćemo pokrenuti ulaganja u modernizaciju škola, te napokon investirati u izgradnju i opremanje školskih kuhinja, kojih u našoj županiji gotovo i nema. Posebnu pažnju ćemo posvetiti razvoju strukovnog obrazovanja, ali i uvjetima nastave u ruralnim i otočnim sredinama. Privlačenje stručnog nastavnog kadra rješavat ćemo istim modelom kao i u zdravstvu – putem Fonda za priuštivo stanovanje u koji ulažemo sav prihod iz poreza na nekretnine.
Za unaprjeđenje materijalnih uvjeta u našim školama na raspolaganju su nam i značajna sredstva europskih fondova, ali ih ne možemo iskoristiti dok se ne riješe imovinsko-pravni odnosi. Tu se županija se kao osnivač konačno mora aktivnije uključiti i konačno prestati okretati glavu od tog problema.
Osim obrazovne, planirate i puno širu zadaću škola u zajednici?
Škole moraju biti centar zajednice – prostor ne samo za djecu, nego i za obrazovanje odraslih, susrete, kulturne, društvene i sportske aktivnosti. Tako ih trebamo i opremiti. Cijeli život sam u sportu: držao sam treninge djeci u Konavlima, Dubrovačkom primorju, na Pelješcu, i uvijek smo se oslanjali na školske prostore. Na tom modelu razvoja školskog i rekreativnog sporta diljem županije vidim temelj zdrave zajednice. Isto vrijedi i za kulturu. U suradnji s inicijativama s terena, županijske službe će podržavati, financirati, ali i pokretati programe koji obrazovnu infrastrukturu stavljaju u službu cijele zajednice. Svi naši napori da zajednicu učinimo boljom prirodno kreću od boljih, opremljenijih i u zajednicu integriranih škola.
Zato ćemo raditi i na jačanju stručnih službi u školama. Svaka škola mora imati dostupnog psihologa i druge stručne suradnike koji mogu pružiti podršku učenicima u razvoju emocionalnih i socijalnih vještina, ali i biti oslonac učiteljima u svakodnevnom radu. Jačat ćemo i suradnju s udrugama koje već godinama rade s djecom s teškoćama kroz stabilno i dugoročno sufinanciranje i bolju komunikaciju sa sustavom. Pritom nećemo zaboraviti ni asistente u nastavi, čija je uloga ključna za uključivost školskog sustava – njihov rad mora biti adekvatno plaćen, stručno podržan i superviziran, kako bi mogli pružiti podršku djeci na način koji to zaslužuju.
Hoćete li se zalagati za uvođenje građanskog odgoja? Ako da zašto smatrate da je to bitno?
Činjenica da smo značajan dio kampanje vodili objašnjavajući „Čemu služi županija?“, potvrđuje koliko nam je je potreban građanski odgoj. Ljudima jednostavno nije jasno čemu cijeli taj administrativni aparat služi. Ali u ovako uređenom sustavu, on ima svrhu i mi je moramo maksimalni iskoristiti.
Kao župan ću potaknuti i podržati škole koje žele uvesti građanski odgoj, razvijati edukaciju nastavnika, surađivati s lokalnim zajednicama i udrugama, te kroz županijsku obrazovnu strategiju osigurati podršku svakoj školi koja odluči djeci ponuditi znanje – ne samo za testove, nego za život.
Djecu treba učiti kako funkcionira društvo u kojem žive, kako prihvaćati različitosti, prepoznati manipulaciju, zaštititi sebe i druge, kako sudjelovati u odlučivanju, graditi zajednicu solidarnosti. Građanski odgoj ih uči pravima i odgovornostima, nenasilnoj komunikaciji, ravnopravnosti, financijskoj pismenosti, ekologiji, volontiranju, – svemu što će ih osnažiti da postanu punopravni, kompetentni i empatični članovi zajednice.
I da konačno razgrnemo tu manipulacijsku koprenu – građanski odgoj već je sad integralni dio školskog kurikula kroz međupredmetnu nastavu. Ja ga, kao nastavnik svakodnevno provodim jer me na to obvezuje Ministarstvo obrazovanja. Ovi koji vam najavljuju da će spriječiti građanski odgoj i time – navodno – uštedjeti neki ogroman novac – manipuliraju i lupetaju.
CGO Lučino razdolje trenutačno je zaustavljeno. Smatrate li da s tim projektom treba nastaviti ili…?
Godinama smo jasno i glasno bili protiv Lučinog razdolja jer gradnja Centra za gospodarenje na toj lokaciji neosporno podzemnim tokovima ugrožava Malostonski zaljev. Nikakva upozorenja lokalnog stanovništva, udruga, stručnjaka, a kamoli oporbe nisu dopirala do HDZ-ove županijske vlasti. Silom većine su ga izglasali, pokrenuli i sad ga nezakonito provode, a uz to i jako kasne. Nema nikakve šanse da CGO bude gotov do kraja godine kako je planirano. To može proizvesti ogromnu financijsku štetu i veliki problem cijelom sustavu gospodarenja otpadom, jer se deponij na Grabovici uskoro zatvara, a drugo rješenje županija nema.
No, kako zapravo stvari stoje znat ćemo tek kad dođemo na vlast jer ne vjerujemo HDZ-u nego vlastitim očima. Nakon što smo javnost upoznali s činjenicom da radovi već 40 dana stoje, da je Ministarstvo pravosuđa i uprave poništilo rješenje o izvlaštenju vlasnika, oni i dalje tvrde da projekt nije stao!? Upravo zbog toga smo u ponedjeljak pošli na Lučino razdolje i objavili video kako trenutačno izgleda. Zbog svega toga, zbog činjenice da se sve ključne informacije skrivaju, ne znamo što će nas dočekati u lipnju kad preuzmemo upravljanje županijom. Ali smo spremni zasukati rukave, angažirati najbolje stručnjake i ovisno o onome što zateknemo u ugovorima, u najkraćem roku izaći pred javnost s najboljim mogućim rješenjem.
