Lanjski, prvi gastro spektakl Taste the Mediterranean koji je u Hotelu Excelsior okupio sjajan tim chefova i gastro gurmana željnih novih okusa završio je riječima sudionika: neka se ponovi!
I želja se ostvaruje! Festival Taste the Mediterranean 2025. ponovno stiže u Hotel Excelsior i to 2. i 3. listopada!
Prve večeri, 2. listopada, kulinarski program donosi spoj dubrovačke i talijanske kuhinje kroz suradnju chefa Carmela Carnevalea iz londonskih restorana Lizzie’s Cucina i Caffe Amore te domaćeg chefa Mate Matića iz restorana Vapor.
Dan kasnije, 3. listopada, održat će se večera koju potpisuju francusko-meksička chefica Beatriz Gonzalez iz restorana Cosetta, Neva Cuisine, Taco Mesa u Parizu i dubrovački chef Petar Obad.
U šest sljedova, gosti će moći doživjeti lokalne okuse reinterpretirane kroz suvremene tehnike i globalna kulinarska iskustva.
Donosimo ekskluzivni intervju s vrhunskim chefovima Matom Matićem i Petrom Obadom, koji za našu redakciju otkrivaju kako su nastajali ovogodišnji jelovnici za večeru Taste the Mediterranean, kako izgleda suradnja s kolegama iz inozemstva te što publika može očekivati od ovog autentičnog i dojmljivog gastronomskog događanja.
Lani je na večeri Taste the Mediterranean visoko podignuta ljestvica gastro doživljaja u suradnji s vašim kolegama izvana…je li bilo izazovno pripremiti jelovnike za ovu godinu? Što možemo očekivati?
PETAR OBAD: Skalica doživljaja se uvijek podiže, to je ljudska priroda. Izazovi su konstantni u našem poslu, a upravo nas oni potiču da rastemo i postajemo bolji.
MATE MATIĆ: Svaka nova večera donese neki izazov, ali upravo to daje smisao ovakvim suradnjama. Ove godine ja surađujem s kolegom iz Italije i veselim se spoju dviju mediteranskih kuhinja, svaka s vlastitim karakterom, a opet povezane istim morem i istim namirnicama. Gosti mogu očekivati iskrene okuse, sezonske proizvode i tanjure koji pričaju zajedničku priču.
Tko vam ove godine od kolega stiže u goste i je li ponekad teško kad se u kuhinji nađu čak 4 vrhunska chefa? Tko koga tu mora slušati?
PETAR OBAD: Stižu nam kolega iz Italije i kolegica iz Pariza, rođena u Meksiku. Svi smo kolege i zajedno stvaramo snažan tim, međusobno se poštujemo, a u svakom poslu postoje različiti trenuci i uloge, što je sasvim prirodno.
MATE MATIĆ: Ove godine stiže Carmelo Carnevale, Sicilijanac koji već dugo radi u Londonu. To je kuhar s ozbiljnim iskustvom i jakim stilom, ja ću s njim kuhati i veseli me ta razmjena znanja. A Petar će kuhati s kolegicom iz Pariza koja je rođena u Meksiku. Nema tu tko koga mora slušati, u kuhinji uvijek ima puno energije i ideja, ali na kraju svi radimo za isti cilj – da gost ode sretan. Tada nema hijerarhije, nego suradnje i međusobnog poštovanja.
Što u našim kuhinjama najviše dojmljuje chefove koji stižu iz drugih zemalja, a što kod vas izaziva najveće divljenje kad je o njima riječ?
PETAR OBAD: Najviše ih impresionira naša organizacija i naš smisao za multi praktičnost, a to je sposobnost snalaženja u nepredvidivim situacijama.
Impresionira ih i naša gostoljubivost, ali i naš pristup u kojem svakoga dočekujemo s poštovanjem, bez uzdizanja ili idealiziranja. Kod nas vlada međusobni respekt, bez potrebe za isticanjem… svi smo ravnopravni i cijenimo jedni druge kroz rad, znanje i karakter.
Primjerice, na prošlogodišnjem festivalu s nama je bio kolega Damiano Nigro iz Italije, koji je, nogometnim rječnikom, igrao u svim ligama petice. Riječ je o chefu koji je radio s imenima koja su postavljala standarde u kulinarstvu, kreirala trendove i stekla globalno priznanje. Takve profesionalce treba poštovati, jer se od njih doista može mnogo naučiti.
Meni osobno, s 48 godina života, 30 godina iskustva i 15 godina kao šef kuhinje, veliko je zadovoljstvo što takvog čovjeka mogu nazvati prijateljem i što ga mogu kontaktirati u bilo kojem trenutku za savjet. Naravno, to prijateljstvo i povjerenje vrijedi obostrano.
MATE MATIĆ: Njih najviše fascinira koliko smo snalažljivi i kako se brzo prilagođavamo situacijama. Mi smo navikli izvući maksimum iz onoga što imamo, a to se osjeti i na tanjuru. Mene s druge strane kod njih impresionira širina iskustva – nove tehnike, drukčiji pristupi i to što uvijek donesu neku svježinu. Svaka takva suradnja obogati i mene i kuhinju u kojoj radim.
Je li već postalo jako zahtjevno sastaviti i inače jelovnike koji će pratiti trendove, a istodobno zadržati neku autohtonost lokalnog?
PETAR OBAD: Da, danas je to postalo prilično zahtjevno. Ponekad ideje dođu spontano, gotovo same od sebe, a ponekad danima promišljate i tražite pravi smjer. Ključno je osjetiti trenutak i morate osjetiti kada ste u pravom raspoloženju, jednostavno da se sve posloži.
MATE MATIĆ: Zahtjevno jest, ali to je i ljepota kuhanja. Trendovi se stalno mijenjaju, a ono što ostaje kao baza je lokalna i sezonska namirnica. Ako kreneš od nje i gradiš tanjur oko autentičnog okusa, onda lako uklopiš i neku modernu tehniku ili prezentaciju. Najvažnije je da hrana ostane iskrena i da gosti u njoj prepoznaju duh kraja u kojem se nalaze.
Koliko je bitno izabrati prava vina koja će pratiti sljedove hrane – jeste li za ovu godinu pripremili neki od vina iz lokalnih vinogorja?
PETAR OBAD: Uparivanje vina s hranom izuzetno je važno. Predstavljanje i ponuda domaćih vina prilika su da pokažemo kvalitetu vlastite ponude i znanje koje imamo u vinskoj i gastronomskoj kulturi. Gosti su sve educiraniji, očekivanja su visoka i zato sve mora biti usklađeno na najvišoj razini.
MATE MATIĆ: Uparivanje vina i hrane je jako važno, to je zapravo dijalog u kojem se jedno nadopunjuje drugim. Ove godine svakako uključujemo vina lokalnih vinara jer mislim da bez toga priča nije potpuna. Gosti sve više cijene autentičnost, a naša vina imaju puno toga za pokazati i mogu ravnopravno stajati uz bok svjetskima.
Na koji se način postaje gastro znalcem, koliko je dobrih obroka potrebno pojesti da bi znao prepoznati koliko je truda i vještine i znanja chef uložio u ono što ti se nalazi na pjatu?
PETAR OBAD: Kažu da se o ukusima ne raspravlja, ljudi vole pričati o hrani i vinu i svatko ima svoje mišljenje. Svaki gost ima svoj doživljaj, svoje preferencije i svoje granice okusa i upravo je u toj raznolikosti ljepota svega što radimo.
Što više restorana posjećujete i što ste češće u tom svijetu, to ste svjesniji slojevitosti gastronomije. Ništa ne djeluje tako jednostavno, a zapravo zahtijeva toliko truda i znanja, kao što je to slučaj u gastronomiji.
Od, primjerice, jednostavne, povoljne namirnice kao što je cvjetača možete stvoriti izuzetno jelo, naravno uz prave tehnike, odgovarajuću opremu, vrijeme, kreativnost i zanatsku vještinu kuhara. U cijeni takvog jela, možda je samo 20 % materijalni trošak, odnosno namirnice i energenti, a ostatak čini ljudski rad, znanje, organizacija i sve ono što je potrebno da bi taj tanjur bio savršen.
MATE MATIĆ: Nije stvar u tome koliko si obroka pojeo, nego koliko znaš zastati, osjetiti i doživjeti ono što je pred tobom. Gastro znalac prepoznaje trud i kad je riječ o jednostavnom jelu, ako je pripremljeno s pažnjom i znanjem. Najbolji kompliment je kad gost osjeti da je tanjur iskren i da iza njega stoji tehnika, a meni je osobito važna emocija.
Jesu li Dubrovčani sladokusci i znalci? Treba li čovjek ipak imati određeni standard da bi si mogao priuštiti i neke nove okuse, izglede i inovacije na svom nepcu?
PETAR OBAD: Ljudi širom svijeta vole dobro jesti. Što više putuju, to više uspoređuju, znaju i uče cijeniti raznolikost gastronomije.
Bit svega je u ispravnoj pripremi hrane. Ne postoji skupa ili luksuzna namirnica nasuprot onoj „skromnoj“. Postoji samo pristup, znanje i poštovanje prema namirnici.
Imam jednog znanca koji iznimno dobro poznaje šumu i s velikom strašću bere kuke i šparoge. Za njega je upravo ta veza s prirodom i svježina namirnica pravi luksuz. Sve je, na kraju, stvar percepcije.
MATE MATIĆ: Rekao bih da Dubrovčani znaju uživati u hrani, i to je ono najvažnije. Naravno, netko više voli tradicionalno, netko traži nove okuse i prezentacije, ali važno je da svi vole dobro pojesti i cijeniti trud. Na kraju, sve je stvar percepcije – netko će uživati u jednostavnom rižotu od sipe jednako kao i u modernoj interpretaciji istog jela.
I za kraj – što vi, u privatnom životu, najradije vidite na pjatu ispred sebe i volite li da vam to netko drugi spravi i posluži?
PETAR OBAD: Tripice, dva prigana jaja i domaću priganu krtolu, slane sarđele s kupusom pod ulje, šnicel tanke kosti na umido, bobica pod ulje, barbuni od kamena na prosuji, đevenica… jednostavna hrana. Imam svoje utočište daleko od vreve, gdje me komad pancete na sinijici, kapula i mrvica sira s konavoskih brda, čaša vina…to mi je prava terapija. Slušam pucketanje vatre, pričamo o lovu…
Kad kuharu netko otvori mesni narezak iz samoposluge, a onda nareže svježu pomadoru direktno iz vrta, to je za mene poseban osjećaj…
MATE MATIĆ: Iskreno, najviše volim ono što skuha moja supruga jer to znači da ja ne moram kuhati! Šalu na stranu, mi kuhari inače smo jako jednostavni gosti…cijenimo svaki trud koji netko uloži u pripremu hrane za nas, bez obzira je li riječ o restoranu ili domaćem stolu. Na mom tanjuru najviše volim vidjeti ribu na najjednostavniji način, domaću verduru, dobro maslinovo ulje i čašu vina. To je meni luksuz i pravo zadovoljstvo.
Dakle, dragi gastroznalci i svi ljubitelji novih okusa na vlastitom nepcu, rezervirajte svoje mjesto i otkrijte čaroliju mediteranske kuhinje kroz izvanredne kulinarske kreacije istaknutih chefova.
Detalje o cijeni i jelovnik otkrijte koristeći QR kod. Pogledajte ovdje.
Kontakt za rezervacije:
ivana.obradovic@alh.hr
+385 20 300 340
