Još jedna ubijena žena u prometu nije broj, ona ima ime! Nije to još samo ‘još jedna nesreća’. To je bila nečija majka, baka, susjeda, možda bivša učiteljica, teta u vrtiću, osoba s pričom, sjećanjima, nadama.
Prometni policajac Denis Pavela i osnivač udruge Sigurnost u prometu Dubrovnik osvnuo se na nedavnu nesreću, koja se dogodila usred bijelog dana u centru Splita, kad je 33-godišnjak, koji nije bio pod utjecajem alkohola zbog neprimjerene brzine, automobilom usmrtio pješakinju na pločniku. Njegov osvrt prenosimou cijelosti.
–Društvo koje ne štiti svoje najslabije, nije zdravo društvo! Vrijeme je da prestanemo brojati mrtve i počnemo štititi žive!
Još jedna crna mrlja na savjesti našeg društva. U srcu grada Splita, usred bijela dana, život je izgubila starija žena, bakica koja je biciklom, vjerojatno kao i mnogo puta prije, istom rutom krenula obaviti svakodnevne obveze, platiti račun u najbližu trgovinu, na pjacu, u obližnju mesnicu, u posjet unucima…..Nije ni mislila da će ju na tom putu, na nogostupu, prostoru koji bi trebao biti najsigurniji mjesto za pješake i bicikliste, dočekati njen životni kraj. Usmrtio ju je mladić za volanom luksuznog automobila (kažu ‘Tesla’ s 1001 konjem – ako pribrojimo i njega, mada je konj plemenita životinja), koji je grubo kršio i ignorirao prometna pravila, zdrav razum i temeljno poštovanje prema drugim sudionicima u prometu, pa i ovom nedužnom ženom.
Posljedično društvo se zgraža! Zašto posljedično? Zato što se svako malo, ali tek nakon tragedije probudi iz zimskog sna! Kada se tragedija dogodi, pišu se komentari na društvenim mrežama, traže krivci, jadikovke i žal, a odgovorni već imaju rješenja! I tako tri dana, pa opet utonemo u san, dok još jedna bakica ili nečije dijete ne strada u prometu, pa opet ispočetka…..Prevencije kako bi se uopće posljedica izbjegla, nema, o njoj se ne priča ili vrlo malo!
Ovaj mladić, (kažu 33 godine) u skupocjenom vozilu nije tek pojedinačni krivac, već pokazatelj ozbiljne društvene bolesti, glorifikacije materijalnog, nekažnjivosti, egoizma i sustavnog zanemarivanja prevencije, a najviše odgovornih roditelja! Koliko puta moramo vidjeti naslov poput: ‘Mladić u skupocjenom automobilu izazvao tragediju’ da bismo se zapitali, kako je uopće moguće da takvi ljudi ponovo i ponovo sjede za volanom, ne bojeći se posljedica?
Još jedna ubijena žena u prometu nije broj, ona ima ime! Nije to još samo ‘još jedna nesreća’. To je bila nečija majka, baka, susjeda, možda bivša učiteljica, teta u vrtiću, osoba s pričom, sjećanjima, nadama. No kao što sam napisao gore, mi smo posljedično društvo, gledamo ljude kao brojke! Vijest pročitamo, kimnemo glavom, možda podijelimo na društvenim mrežama uz komentar ‘strašno’ i idemo dalje. U toj bešćutnoj dinamici medijskog žutila tragedija postaje samo sadržaj.
Kao društvo sve češće gledamo žrtve kao brojke, ‘četvero poginulih’, ‘još jedan mladi život ugašen’, ‘starija žena poginula’, bez lica, bez sadržaja, bez unutarnjeg podražaja da stanemo i kažemo ‘Dosta!’
Prevencija nam ne smije biti parola, prevencija ne znači samo više kazni i napisati stroži zakon, ili da se samo policija bavi njom. Prevencija znači sustavno obrazovanje, dosljedna provedba propisa, javna odgovornost i kultura empatije društva u cjelini prema žrtvama u prometu.
Prevencija je kada učimo djecu da vožnja nije dokaz moći, već odgovornosti. Kada pokazujemo da nasilni, bahati vozači ne mogu biti heroji, nego opasnost koju ćemo jasno i brzo sankcionirati, ignorirati i ukloniti iz društva.
Prevencija znači da bakica ne smije umrijeti jer je netko odlučio da su prometna pravila ‘za druge’.
Ako najslabiji u prometu, djeca, starije, bicikliste, pješake gledamo kao ‘nesretnu kolateralnu žrtvu’, a ne kao osobu kojoj je netko brutalno oduzeo život, onda smo izgubili osjećaj za ljudskost.
Društvo koje ne štiti svoje najslabije, nije zdravo društvo! Krajnje je vrijeme je da prestanemo brojati mrtve i počnemo štititi žive, napisao je Denis Pavela.
