Nakon diplome na Visokoj školi za glazbenu umjetnost, poslijediplomskog studija i usavršavanja na Royal Conservatory u Gentu, Vlaho Prohaska nije se vratio doma u Dubrovnik već je ostao je živjeti u Rijeci gdje je svirao violu u opernom orkestru HNK Ivana pl. Zajca, a i klavijature s kolegama iz Orkestra u „By The Way Bandu“. Danas se u Rijeci, gdje je stvorio obitelj bavi sasvim drugim poslovima, no ime Vlaho trajno ga vezuje uz Dubrovnik i njegova zaštitnika. Osim što mu je imendan, Vlahova je obitelj posebno povezana uz Festu jer mu je otac Zdravko festanjuo.
-Ove je godine to moj dobar prijatelj Maro Čoić, što mi je jako drago, a pročitao sam i kako ga je moj otac i predložio – priča Vlaho Prohaska i potvrđuje sve što i drugi imenjaci koji nose ime dubrovačkog zaštitnika: gdje god kažu Vlaho, svi odmah znaju odakle su:
-Čim čuju ime Vlaho kažu mi: A gospar! Tako me nekad ovdje u Rijeci i zovu, mada zanimljivo je da u Rijeci postoji i prezime Vlaho, pa je i jedna moja profesorica na Glazbenoj akademiji nosila to prezime. Sada radim u agenciji „Simmor“ koja se bavi asistencijom jahtama i primijetio sam kako me svugdje, duž cijele obale, kad kažem Vlaho, radi imena doživljavaju kao nekog neobičnog. Primijetio sam i kako mi se radi imena otvaraju mnoga vrata – priča Vlaho Prohaska. Njegovi dolasci u Dubrovnik nisu tako česti koliko bi želio, a kada uspije doći to je zbog obaveza, vrlo kratko. Ni ove godine neće u Grad na Festu, ali će se 3. veljače u obitelji posebno proslaviti:
-Dubrovčani su u Rijeci dosta povezani s bokeljskim društvom, čije obiteljske korijene također imam, a i Bokelji sv. Tripuna slave na isti dan kad je i sv. Vlaho, pa ćemo umjesto na sv. Vlaha, na ovogodišnju Festu moj sin Emanuel biti ‘mali admiral’ Bokeljske mornarice u Rijeci što je velika čast – govori Vlaho koji je sa suprugom Marijanom, sopranisticom, otac trojice sinova, uz Emanuela i Matea i Ivana.
-Glazba mi je uz posao s jahtama sada samo za gust. Mada više ne sviram u orkestru HNK, moj je band „By The Way“ gdje s prijateljima sviram više od deset godina još aktivan. Sviramo po potrebi, a onda kad se vidimo, jedva čekamo zasvirati – govori Vlaho.
