U organizaciji Muzeja grada Splita, u Staroj gradskoj vijećnici održano je predstavljanje monografije „Vlaho Bukovac (1855. – 1922.)”, autora Igora Zidića.
Nakon promocija u Cavtatu i Zagrebu, monografija o Vlahi Bukovcu iz pera Igora Zidića predstavljena je i u Splitu, autorovom rodnom gradu. Promocija je uslijedila par dana nakon što je Igoru Zidiću Sveučilište u Splitu dodijelilo počasni doktorat za njegov doprinos razvoju Sveučilišta dugogodišnjim znanstvenim radom u području povijesti umjetnosti.
Zidić je u svom izlaganju podsjetio zašto ga je Bukovac oduvijek snažno zaokupljao – s jedne strane zbog veličine zadatka, a s druge jer se, kako je rekao, nijedan ozbiljan hrvatski povjesničar umjetnosti ne može oglušiti na takvu pojavu.
Spomenuo je kako su Bukovcu mnogi zamjerali da njegov pristup portretu nije dovoljno „psihološki” te je pri tom naglasio kako su njegovi portreti bili toliko snažni da su predstavljali standard koji je bilo teško nadmašiti: „Bukovac je napravio barem sto portreta koji su izvanredne psihološke studije i kojima nema premca. Dvije generacije nakon njega nitko se nije usudio raditi portrete – tek s Mišom počinje ponovo pravi psihološki portret. A bilo je dobrih slikara i prije njega.”
Govorio je i o tome kako su mu zamjerali nezainteresiranost za sakralnu tematiku, a Bukovac je izradio sliku Krist na odru koja vrijedi više od cijelog opusa religioznog slikarstva u Hrvatskoj: „To je, po mom mišljenju, naša zaista jedinstvena, najbolja, najznačajnija sakralna slika. On to nije mogao slikati svakog dana – nije bio taj čovjek, nije bio odan toj temi.”
U osvrtu na Bukovčevu splitsku fazu, Zidić je naglasio da je upravo u Splitu održana njegova prva velika izložba i da je tada nastao nevjerojatan niz portreta – od tek rođene djece do već pokojnih staraca. „Kad sam počeo s istraživanjem, govorilo se da je nemoguće naslikati sto portreta u godinu i nekoliko mjeseci. A tko ih je mogao naslikati? Naravno, Bukovac. Dosad smo ih pronašli preko osamdeset, znači da ih je sigurno bilo i više – samo ih treba naći”, rekao je je Zidić i zahvalio se svima na pažnji: „Hvala vam što ste došli i pokazali interes za nekoga tko je je zbilja bio čovjek svoga vremena i čovjek po svom vremenu. Značajan, vrijedan, nesebičan.”
Imali smo priliku čuti i dijelove recenzije monografije koju je napisao pok. Radoslav Tomić, a pročitao Dalibor Prančević. Nazočne je prigodnim govorom pozdravila i kustosica Jelena Beželj, voditeljica Kuće Bukovac koja je sastavni dio Muzeja i galerije Konavala.
Povjesničar umjetnosti Joško Belamarić istaknuo je da ova monografija otkriva Bukovca kao „unutarnji glas epohe”, umjetnika koji je prvi u hrvatskom slikarstvu preuzeo modernističku odgovornost i teret vremena.
„Svaka Zidićeva sinteza počiva na nizu ulančanih interpretacija pojedinačnih djela, a to su prave autentične minijature koje ne bi bilo moguće napraviti da taj osjećaj cjeline stalno ne lebdi iznad,” rekao je Belamarić.
Posebno je istaknuo vrijednost portreta koje je Igor Zidić objavio u svojoj knjizi i ustvrdio kako mnogi od njihmogu visiti na zidovima najbolje londonske galerije.
Zaključio je i kako je ovu knjigu mogao napisati isključivo Igor Zidić, s „oruđem” koje je stekao davno u svojoj karijeri. Također je izrazio nadu da će monografija dobiti i svoje englesko izdanje jer ima kvalitetu koja prelazi hrvatske granice.
Rozana Vojvoda iz Umjetničke galerije Dubrovnik naglasila je da Zidićeva knjiga predstavlja cjeloživotni projekt, a njenih jedanaest problemskih poglavlja funkcioniraju i kao koherentna cjelina i kao zasebne tematske jedinice.
„Zidić jednu širu kulturnu sliku isprepleće s mikropoviješću. Koliko god da je knjiga velika, vrlo je laka za čitanje i uvlači čitatelja,” rekla je Vojvoda te istaknula da djelo funkcionira na više razina – od znanstvene do popularne. Kao posebno dragocjen dio istaknula je poglavlje o splitskoj fazi, gdje Zidić prati Bukovčev početak rada na psihološkom portretu – tada još neuobličenoj praksi na našim prostorima.
Ravnateljica Muzeja grada Splita Vesna Bulić Baketić, obratila se prisutnima istaknuvši kako se ne radi samo o promociji knjige, nego i o obilježavanju Zidićeva sveukupnog doprinosa hrvatskoj povijesti umjetnosti.
„Riječ je o kapitalnom djelu povijesti umjetnosti, ali i nečemu znatno širem – jer na jednom mjestu sabire sve ono što je Zidić istraživao tijekom cijelog svog radnog vijeka,” naglasila je i najavila da će Muzej grada Splita nastaviti suradnju s autorom i na pripremi monografije o Emanuelu Vidoviću.
Vesna Bulić Baketić je također rekla da se do kraja godine u Staroj gradskoj vijećnici planira i velika izložba djela Vlahe Bukovca, i to u suradnji s Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti iz Zagreba.
Svečanom ozračju promocije svoj doprinos dao je gudački kvartet Floramye, a dramska glumica Katarina Romac je zaključila večer čitanjem dirljivog ulomka iz „Ljetopisa”, dijela monografije koji, po mišljenju predstavljača monografije, ima iznimnu literarnu vrijednost.
