U renesansnom ambijentu atrija Kneževog dvora u subotu, 28. lipnja je održano predstavljanje dva engleska prijevoda cjelovitih djela Marina Držića u izdanju Ustanove u kulturi Grada Dubrovnika Dom Marina Držića, koji je u suradnji s Midsummer Scene festivalom bio organizator događanja.

Riječ je o komediji “Pinch Hoard”, kako je prevoditelj Filip Krenus naslovio englesku inačicu Držićevog „Skupa“, te “Venus and Adonis” Wendy Bracewell koja je prvi put na engleski prevela mitološku pastoralu punog naziva „Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena“.

Ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić pozdravio je okupljene i zahvalio svima koji su omogućili da u kratko vrijeme čak dva engleska prijevoda Držićevih djela ugledaju svijetlo dana, nakon što su u okviru izdavačke djelatnosti Doma Marina Držića prethodno objavljeni cjeloviti prijevodi „Dunda Maroja“ i „Novele od Stanca“ na engleski te „Skupa“ na francuski jezik.
Ovakvi projekti su prozori u svijet i afirmacija hrvatske kulture kroz Marina Držića, a pravu vrijednost prijevodi će postići kada se “Uncle Maroye”, “Old Stan or A Fool Fooled” i sada “Pinch Hoard” i “Venus and Adonis” budu izvodili u kazališnim dvoranama u Velikoj Britaniji i drugim zemljama engleskog govornog područja. Na kraju je istaknuo kako ponosno i odlučno nastavljamo graditi mostove između Držićeve renesansne genijalnosti i svijeta – jer vjerujemo da Držićev riječ ne pripada samo prošlosti, već i budućnosti europskog i svjetskog kazališta. Marin Držić zaslužuje svjetsku pozornicu, a ovi prijevodi korak su bliže ostvarenju toga cilja – da njegov glas, duhovitost i kritički um ponovno progovore, ovaj put na jeziku koji razumije čitav svijet.
Budući da su jedno drugom bili urednici izdanja, Filip Krenus najprije je kratko predstavio prevoditeljicu Wendy Bracewell i naglasio važnost uloge urednika koji usmjerava prevoditelja u zahtjevnom procesu prevođenja kanonskog pisca kakav je Držić. Dr. sc. Wendy Bracewell, profesorica na University College London, s oduševljenjem je govorila koliko joj je zadovoljstvo bilo prevoditi mitološku priču o božici Veneri koja se zaljubljuje u smrtnika Adona, a čije je tragične elemente Držić malo promijenio da bolje odgovara svadbenom veselju na kojem je prvi put izvedena 1551. godine. Zanimljivo je kako je za likove seljaka, odnosno Vlaha koje je sam Držić okarakterizirao rustičnim jezikom u suprotnosti s onim uzvišenim mitoloških likova, prevoditeljica, inače Australka, upotrijebila elemente australskog engleskog.
Potom je predstavila Filipa Krenusa, ujedno kreativnog producenta Midsummer Scene festivala. Istaknula je njegovu sposobnost udahnjivanja života u tuđe riječi, kao glumca i prevoditelja, sada već trećeg cjelovitog prijevoda Držićevih djela, a dala je naslutiti da to nije kraj. Filip Krenus se osvrnuo na svoje prethodne prijevode i rekao kako mu je rad na „Skupu“ bio zahvalniji od „Dunda Maroja“ ne samo zbog manje kompleksne radnje već i stoga što mu je ona bila poznata iz starijeg djela, „iz Plauta, djeci ga na skuli legaju“, kako je sam Držić napisao u prologu komedije. Posebno je istaknuo promjenu imena likova u engleske inačice za što opravdanje nalazi u činjenici kako oni često opisuju osobine i karaktere pa ima smisla da ih i engleski čitatelj doživi na taj način. Izrazio je nadu da je uspio na engleski jezik prenijeti Držićev zaigrani element nepredvidivosti.
Dubrovačka publika potom je imala prilike pogledati video projekciju s isječcima glumačke izvedbe dijelova “Pinch Hoard” i “Venus and Adonis” u engleskom gradu Yorku u sklopu festivala posvećenog Williamu Shakespeareu, York International Shakespeare Festival, početkom svibnja ove godine. Taj dan, kada su na Sveučilištu St John’s ove komedije prvi put izvedene na engleskom jeziku, s pravom je nosio naziv Držić Day.
Autorica predgovora “Venus and Adonis”, prof. dr. sc. Antonija Primorac, pročelnica Odjela za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, naglasila je važnost prijevoda kanonskih pisaca hrvatske književnosti. Bez prijevoda na engleski jezik, koji dominira ne samo u medijima, već i u znanstvenim raspravama, naša književnost kao da ne postoji. Zadatak prevoditelj nije samo prenijeti tekst u drugi jezik, već dočarati što je to djelo značilo u svom vremenu, ali i koju vrijednost ima danas. Koliko je važno na tome ustrajno raditi, dočarala je opaskom kako je u vrijeme kada je danas globalno poznat William Shakespeare pisao svoja djela, engleska književnost bila na marginama europske renesansne književnosti.
Povjesničarka književnosti, izv. prof. dr. sc. Katja Bakija sa Sveučilišta u Dubrovniku u svom je govoru višekratno isticala važnost prevođenja kanonskih autora kakav je Marin Držić na svjetske jezike za hrvatsku književnost i za hrvatsku kulturu. U globaliziranom svijetu u kojem se književni prestiž potvrđuje kroz međunarodnu vidljivost, prevođenje nacionalnih klasika svakako je ključan čin kulturne reprezentacije, odnosno čin očuvanja i diplomatske artikulacije identiteta malih jezika i kultura. Prevođenje Marina Držića na svjetske jezike višestruko je značajno: ono je kulturni i politički čin, lingvistički izazov, ali i strategija afirmacije hrvatske književne baštine u globalnom kontekstu. Njegovo djelo, premda duboko ukorijenjeno u lokalni kontekst, nosi univerzalne poruke o ljudskoj prirodi, moći, pohlepi i smijehu. Zahvalila je svima koji su sudjelovali u ovom izuzetnom pothvatu – jer prijevod, osobito književni, nije tek prijenos riječi. To je čin povjerenja, posvećenosti i ljubavi prema jeziku, njegovi sudionici su most između prošlosti i sadašnjosti, između hrvatskog i engleskog, između Držićeva duha i novog čitatelja. Čestitke je uputila i Domu Marina Držića koji svojim raznolikim djelovanjem svoj prostor doista čini istinskim Držićevim domom u kojem se osjeća duhoviti i kritički Vidrin duh i njegova pronicljiva vazda provokativna misao. Na kraju vrijedi istaknuti kako književnost, ma gdje i kada nastala, pripada svima nama, a prevođenjem činimo svijet ne samo bogatijim – nego i razumljivijim, humanijim i povezanijim.

Program Držićevog dana, odnosno dubrovačkog predstavljanja prijevoda komedija „Skup“ i „Venere i Adon“, upotpunio je nastup Adele Anderson u pratnji pijanistice Jelene Kovačević, koja je svojim osebujnim umjetničkim izričajem obogatila ovu posebnu večer.