Prođe li sve prema Vladinom planu, Hrvatska će u novoj 2026. godini postati članica OECD-a. Posljednje izjave spominju prvu polovicu godine nakon što je Hrvatska ispunila niz tehničkih uvjeta i zatvorila rasprave u većini odbora OECD-a. Članstvo u OECD-u opisuje se kao sljedeći važni korak za Hrvatsku u kontekstu njezinog međunarodnog položaja. No što će to značiti za nas obične građane, naše poslodavce, naš svakodnevni život? Koje su prednosti i ‘mane’ ulaska Hrvatske u OECD?
Pitali smo to Nikolinu Trojić, predsjednicu Županijske komore Dubrovnik HGK.
Hrvatska se kao društvo već devedesetih opredijelila za zapad i zapadni vrijednosno -ekonomski sustav. OECD je zadnja hrvatska želja od osnivanja države, tj. instanca gdje se institucionalno integriramo među one najbolje u Svijetu. Time postajemo vjerodostojniji i manje rizični za ulaganja i poslovanje.
Od kad je Hrvatska ušla u Europsku uniju družimo se sa najbogatijim i najutjecajnijim državama u Europi, sad će se samo taj ekonomski krug proširiti na cijeli Svijet. Za Hrvatsku biti član OECD-a pridonosi percepciji stabilnosti zemlje, u političkom i ekonomskom smislu; proširuje nam mogućnosti za naše izvoznike te pomaže daljnjem rastu i razvoju ekonomije. Razvoj ekonomije će potom pridonijeti boljem standardu života naših građana.
Premijer je nedavno govorio o tome kako je smjena vodećih ljudi državnih kompanija u stvari vezana uz ulazak u OECD i nove propise koji donose novu proceduru izbora uprava. Hoće li ulazak u OECD značiti bolju kontrolu i učinkovitost rada državnih kompanija? Što će se tu konkretno promijeniti, koliko će država imati utjecaja na izbor budućih uprava državnih kompanija?
Zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske je, između ostaloga, izmijenjen kako bi se nacionalno zakonodavstvo uskladilo sa OECD-ovim smjernicama za korporativno upravljanje u poduzećima u državnom vlasništvu. Prema njemu članovi nadzornih i upravnih odbora popunjavaju se temeljem javnog natječaja, a ne odlukom struktura vlasti. Samim time povećava se transparentnost cjelokupnog procesa. Osim toga, morat će se početi uvažavati i EU direktiva o rodnoj zastupljenosti, koja propisuje da mora biti minimalno 40 % članova podzastupljenog spola, što je u Hrvatskoj u pravilu ženski spol.
Treba istaknuti da je država i dalje vlasnik javnih kompanija. Javni natječaj provodi Vlada, koja će formirati povjerenstvo za taj zadatak. Također, krajnji izbor kandidata također donosi Vlada, na prijedlog povjerenstva. Osim rodne zastupljenosti pri izboru će se trebati voditi računa još i o raznolikosti članova prema dobi, radnom iskustvu i obrazovanju. Samim tim što je proces biranja transparentniji vjerojatnost je da će rad tih kompanija biti kvalitetniji. Time se stvara i pozitivna poslovna klima.
Koje još promjene donosi ulazak u OECD, hoće li bolji uvjeti i pristup Hrvatske povoljnijim zajmovima na međunarodnim tržištima, u konačnici značiti smanjivanje kamata za zaduživanje građana?
Makroekonomska politika koju je Hrvatska vodila u prethodnom razdoblju rezultirala je pozitivnim kreditnim rejtingom, ranga A. Time je Hrvatska ušla u obitelj zemalja koje imaju smanjeni rizik ulaganja, tj. pristup financijskim izvorima po povoljnijim uvjetima. To nam je bio jedan od uvjeta za ulazak u OECD, i kao zemlja uspješno smo ga izvršili. Trenutne kamate su rezultat prethodno dobro obavljenog posla.
Hoće li prilagođavanje OECD pravilima značiti još obuhvatnije reforme u pravosuđu i poreznom sustavu?
Teško da će OECD unijeti ikakve nove reforme pravosudnog ili poreznog sustava s obzirom da se Hrvatska već pravno uskladila sa normama Europske unije i po njima posluje, kao i druge europske zemlje koje su već od prije članice OECD-a. Što se tiče poreznih novosti, Hrvatska je prema preporukama OECD-a već donijela porez na imovinu, tako da se ni tu ne očekuju neke drastične promjene.
Hoće li nestati mogućnost subvencioniranja domaće industrije?
Domaća industrija funkcionira po pravilima Europske unije, koja je u skladu sa pravilima OECD-a. Ulazak Hrvatske u OECD otvara nam dodatne poslovne mogućnosti na širem svjetskom tržištu. Na našim poduzećima je hoće li ih znati iskoristiti. To je pitanje konkurentnosti, ali ni tu nema pretjeranih novosti, jer su i do sad naša poduzeća bila izložena oštroj globalnoj konkurenciji unutar EU. Jedina im je novost što će sad imati pristup novim tržištima.
Najčešće se spominje povećanje investicija i liberalizacija tržišta ponajprije tržišta nekretnina na što smo ovdje najosjetljiviji. Što tu možemo očekivati?
To svakako. Ulaskom u OECD podiže se investicijski faktor zemlje te je za očekivati nove investicije. Kad investitori promatraju tržište gledaju koje su stope povrata na uloženo, razmatraju koji sektori imaju najveći povrat u najkraćem vremenu. Kod nas je odgovor jasan.
Rentijerstvo je najisplativije i za očekivati je da strane investicije idu u tom smjeru. E sad, na nama je, tj. na upravnim tijelima je da definiraju turističke, poslovne, stambene i sl. zone u kojima se može odvijati određena aktivnost. I tu nam nitko sa strane ne može biti kriv. Sami ćemo morati znati upravljati svojim prostorom i smjerom razvoja.
Ostaje činjenica da će se pojačati pritisak na potražnju nekretnina, posebice u gradovima kao što je Dubrovnik, ali i ostali gradovi na obali. Činjenica je da kad netko kupi kuću ili stan u Dubrovniku ili bilo gdje u Hrvatskoj ne može je fizički premjestiti u svoju zemlju, to opet ostaje u Hrvatskoj.
Međutim, moramo biti iskreni i reći da smo kao zemlja veliki posao napravili. Odrađeno je preko 200 reformi kako bi se uopće uskladili sa pravilima OECD-a. Kao ekonomistica mogu reći da to pokazuje snažnu političku i ekonomsku stabilnost i vjerodostojnost zemlje. Na koncu da to nismo uspjeli ispuniti ne bi nas niti primali u članstvo. Stoga moramo biti ponosni na svoj put. S druge strane vidjeli smo koliko nam je dobroga, u ekonomskom smislu, donijelo članstvo u Europskoj uniji. Za očekivati je da će i ovo članstvo imati pozitivne rezultate. Ipak, ne može biti član svaka zemlja kojoj se to prohtje.
