Pravnici, ekonomisti, inženjeri prometa, vjeroučitelji, pekari, konobari i cijeli niz drugih profesija sjede u istim klupama kako bi se prekvalificirali i stekli kompetencije oblagača keramikom. Takva je situacija trenutačno u Rijeci, ali ne i u Dubrovniku.
Programi obrazovanja odraslih koji žele steći neke od vještina koje su tražene i dobro plaćene, poput keramičara, na tržištu rada u Dubrovniku ne bilježe niti približan interes. Štoviše, Obrtnička i tehnička škola u Dubrovniku ove godine uopće nije upisala nijednu grupu prekvalifikacija kandidata zbog potpunog izostanka interesa, a nije da je lako pronaći meštra vodoinstalatera ili keramičara.
Obrtnička škola organizirala je unazad nekoliko godina programe za obrazovanje odraslih za kvalifikacije cvjećar, frizer, automehaničar, vodoinstalater, elektromehaničar, elektroinstalater, stolar, instalater grijanja i klimatizacije i to više neće raditi.
– Radili smo na granici rentabilnosti s možda pet, šest zainteresiranih kandidata pa se više nećemo s time baviti. Bilo je nešto interesa za zanimanje elektroinstalater, jer su dosta deficitarni, ali ni toga više nema – govori ravnatelj Obrtničke škole Dinko Mandić.
– Svake godine kod nas završi redovitu školu desetak učenika u strukama elektromehaničara, elektroinstalatera i automehaničara, vodoinstalatera, ali za prekvalifikaciju odraslih nema interesa. Kod nas je turizam dominantna djelatnost i polovica naših redovnih učenika na kraju završe ili kao vozači, ili rade nešto vezano uz turizam – govori Dinko Mandić, ravnatelj Obrtničke škole Dubrovnik.
I na učilištu Žižić kažu slična je situacija, odrasle obrazuju uglavnom za zanimanja u prometu i ugostiteljstvu:
– Taksi vozači, vozači motornih vozila, tehničari cestovnog prometa, prodavači, tu se traži papir, a za obrazovanje za zanate u Dubrovniku gotovo da nema nikakvog interesa. Imamo pojedinačna pitanja za zanatske prekvalifikacije, no nedovoljno da bi se uopće otvorilo odjeljenje. Ovdje kod nas ima puno posla na građevini, ali izgleda da svi mogu raditi na crno pa ih nije briga za papir i ima li netko školu. Sigurno 90 posto keramičara kod nas nemaju završeno to zanimanje – kaže Marina Rapulić iz splitskog Učilišta Žižić koje ima podružnice u Metkoviću i u Mokošici.
Tečajevi za obrazovanje taksi vozača i zanimanja u ugostiteljstvu obavljaju se i u dubrovačkoj Turističkoj i ugostiteljskoj školi, no ni ta zanimanja nisu jednako popularna za one koji se žele prekvalificirati.
– Za taksi vozače je jako veliko zanimanje. Tu je jako puno kandidata i ispiti za taksi vozače rade se tijekom cijele godine – potvrđuje ravnatelj Ante Perušina.
TUŠ još upisuju programe za obrazovanje odraslih u ugostiteljstvu, no to nije jako izraženo:
-Tržište vas jako malo pita za struku, a u nedostatku radne snage danas, traži se da ljudi nešto znaju da bi radili, nije im uvjet da imaju završenu školu za konobara, kuhara ili slastičara. To nije niti dobro regulirano na razini države pa se danas može zaposliti kao konobar i onaj koji nema tu struku. Onda ljudi koji rade, naročito oni u privatnim tvrtkama ne trebaju trošiti i vrijeme i novac kad mogu raditi bez potrebne škole. Interes za prekvalifikacije nije niti približan onome koji bi trebao biti s obzirom na potražnju na tržištu. Kuharstvo i slastičarstvo je u tom segmentu najtraženije, a minoran je interes za zanimanje konobar. Imamo interesa za nastavak školovanja kod oni koji su završili trogodišnju školu i žele završiti i četvrtu kako bi možda nastavili školovanje – kaže Perušina.
Zanimljivo je da je u Primorsko-goranskoj županiji gdje se provode prekvalifikacije u oblaganju keramike čak 40 posto polaznika čine visokoobrazovani s diplomom. Motiv je svima sličan: brža zapošljivost, mjerljiva kvaliteta rada i cijena vještine koju tržište prepoznaje odmah.
