Matica hrvatska Dubrovnik objavila je treće izdanje knjige Dubrovačke slike i prilike (1800.-1880.) književnika i arheologa Josipa Berse (1862.-1932.) koje je gotovo u potpunosti jednako prvom Matičinu izdanju povijesno-literarnog djela tiskanog u Zagrebu 1941. godine.
Autor predgovora Tias Mortigjija zapisao je tada kako je riječ o anegdotalno-memoarskom djelu o „zadnjim trzajima starog republikanskog Dubrovnika“ u kojem se „osjeća tiho umiranje jednog društva i vremena“ sa sadržajem relevantnim za propitivanje kulturne, socijalne i političke povijesti.
„Nakon rasprodanog drugog izdanja koje je za dubrovački Matičin ogranak 2002. godine priredio i opsežnim predgovorom kontekstualizirao Stjepan Ćosić, odluka o trećem izdanju“, istakla je predsjednica Matice hrvatske Dubrovnik Ivana Grkeš Tošović, „bila je motivirana neprestanim čitateljskim interesom i upitima. U međuvremenu, doznalo se i za pronađeni cjeloviti izvornik Bersina rukopisa, a dragocjenost trećeg izdanja je i sadržajno prošireni predgovor s uredničkim potpisom Stjepana Ćosića.“
„U slučaju Dubrovačkih slika i prilika potvrđuje se latinska mudrost o gotovo ljudskoj sudbini knjiga kao i (post)moderna teza o smrti autora. Danas su pred nama dvije verzije Berse, jedna redigirana, skraćena i čitateljski preglednija, koju objavljujemo po treći put, i druga opširnija kakvu nam je ostavio pisac. Unatoč uredničkim zahvatima, obje u bitnom nose autorski pečat Josipa Berse i obje su literarno i historiografski relevantne, dapače i same predstavljaju istraživačku temu. Matičino izdanje dugo je bilo jedino i kao takvo steklo je neobičnu popularnost kod stručne i šire publike u proteklih osamdeset godina. Postalo je kulturnopovijesna činjenica i vjerojatno najpoznatije zavičajno štivo o čijoj recepciji i utjecaju se piše i raspravlja do danas. Sadržaj Bersina teksta – sa i bez Mortigjinijih intervencija – ima intrinzičnu vrijednost pa se čita i čitat će se i ubuduće bez obzira na leksička cjepidlačenja i identitetska naklapanja. U tom smislu, djelo Josipa Berse pripada dubrovačkom podneblju kojemu je posvećeno i koje ga je nadahnulo te ostaje nezaobilazno u hrvatskoj književnosti i historiografiji.“ – zapisao je, uz ostalo, kao Post Scriptum uz treće izdanje urednik Stjepan Ćosić.