Na današnji dan prije 28 godine, ratom isrcrpljeni Grad i dubrovačko područje, zavijen je u bol i patnju, neizmjernu tugu koja je ušla u sve pore žitelja, nakon vijesti kako se u Gružu potopio brod “Aurora” koji je povezivao Grad s Konavlima. U moru su živote izgubili: Lucija Mandun, Mato Letunić, Luce Letunić, Senka Kralj, Romano Kralj (8), Andrea Banović (3), Nikolina Banović (jedna i pol godina), Jele Bogišić, Šima Grbešić i Nikola Bulum. Sjećamo ih se s pijetetom, a u spomen na njih danas će u 16:43 sati na mjestu tragedije biti u more bačeni vijenci i cvijeće.
Fotografije našega sugrađanina Darka Vrbice zauvijek su zabilježile dramatične trenutke potonuća “Aurore”, a kroz kakve je moralne dvojbe u tom trenutku prolazio može se pročitati u razgovoru kojega smo objavili na lanjsku godišnjicu, koji je u privitku.
Jedan od očevidaca tragedije koja je potresla Grad, bio je i Ivo Radović koji se sjeća potresnih prizora i očaja ljudi, spasitelja kada su shvatili da su s brodom potonuli i stradali putnici.
– To je bilo jezivo. Bilo ih je što su doslovno udarali glavom u rivu kada su shvatili da su stradali putnici i da je među njima bilo djece koju se nije moglo spasiti. Danima i mjesecima nakon toga Grad je živio u tom nekakvom očaju i tuzi. Rekao bih čak da je to najveća tragedija koja se dogodila tijekom rata u Dubrovniku, zbog tolikog stradanja civila i djece – ispričao nam je Radović.
FOTO:Darko Vrbica
