O tome koliki je gust brojnim generacijama Dubrovčana bio odlazak u ljetno kino, s ekipom, a kasnije u paru ili samostalno, ovisno o dobu života, najbolje možda govori podatak o tome da ta tradicija u gradu traje čak 75 godina. Naime, ljetno Kino “Slavica” je otvoreno 1950.-te, a potom su mu se pridružila još dva – “Jadran” u povijesnoj jezgri i “Lapad” u istoimenom predjelu grada. U međuvremenu se dogodio još jedan fenomen koji je ljetna kina u Dubrovniku pretvorio i u turističku atrakciju. Sve češće se našim domaćima, na projekciji filmova pridružuju i stranci koji ne skrivaju oduševljenje prostorima u kojima gledaju filmske hitove pod otvorenim nebom. I posve je logično, da je za njih ipak na prvom mjestu odabira Ljetno kino “Jadran” u povijesnoj jezgri. O svemu tome smo popričali s ekipom iz Kinematografa Dubrovnik, direktorom Nikšom Konsuo, te njegovim suradnicama Đivom Galov i Dubravkom Mikulić.
Ljetna kina Dubrovnika su za domaće, ali i strance, doživljaj koji se u malo gradova može doživjeti, osobito obzirom na lokacije na kojima se nalaze. I bila i neizmjerna šteta da nestanu… A sudeći prema brojkama o kojima slušamo, sigurni smo i da neće.
-Pa i mi vjerujemo da neće iz jednostavnog razloga jer se u posljednje četiri godine trend posjeta zimskim i ljetnim dvoranama osjetno promijenio. Tako je danas puno uočljivija sezonalnost u smislu da su ljetna kina na redovnom filmskom programu u prosjeku čak i posjećenija od zimskih dvorana.
Povećanje interesa je primjetno kroz svakodnevne programe i na svim lokacijama. Svakako su tome pridonijele i odluke producentskih kuća o ljetnim premijerama blockbustera koji su se prije čuvali isključivo za zimski period. Iz tog razloga nekakve usporedbe sa godinama “prije” nemaju puno smisla, međutim kada se prati trend posljednjih pet godina, ova sezona je daleko najbolja, pa čak bolja i od one u kojoj su se u redovima čekale karte za Barbie.
Koje je kino najprivlačnije gledateljima? I imate li možda omjere stranih i domaćih posjetitelja?
-Zaista je teško reći jer vjerujem da svaki gledatelj, a pod tim mislim na našu čeljad, ima ono koje mu je malo draže od ostalih, bilo to iz sentimentalnih razloga ili zbog naginjanja određenoj vrsti programa. S druge strane, turista ima podjednako na svim lokacijama, iako pri njihovom odabiru Jadran ipak ima malu prednost. S obzirom da je prošlo tek pola sezone rada ljetnih kina, nekakve detaljne brojčane analize tek slijede, ali kroz izvještaje se vidi da strani gledatelji preferiraju filmske hitove dok su domaći zastupljeniji na obiteljskim i nezavisnim programima.
Je li prema lokaciji kina osmišljavate repertoar kina i što vam je u tome misao i ideja vodilja?
– Nije riječ o samoj lokaciji koliko o ugođaju i nekakvoj programskoj “tradiciji”, ali i činjenici da je posjećenost određenih programa na različitim lokacijama spontano dovela do profiliranja iste. U Jadranu, koji ima jedinstvenu poziciju unutar zidina, na programu su svi aktualni naslovi namijenjeni svim generacijama gledatelja. Iako je Lapad od ponovnog otvaranja definiran kao obiteljsko kino, uz takve programe ima i prilično mješovitu ponudu te ove godine drži korak sa Jadranom na projekcijama hit filmova. Slavica je najspecifičnija među njima jer ima i najprofiliraniju ponudu unatoč povremenim programskim “eksperimentima”. Slavica je samo u ovoj godini uz redovnu ponudu nezavisnog i europskog filma imala ciklus češke kinematografije, premijere hrvatskih filmova, festivalske programe Pula u gostima, FMFS i Kino Mediteran, Cinehill u Dubrovniku, te kinotečne projekcije svakoga ponedjeljka.
Možda da nam malo pojasnite na koji način uopće birate filmove koje ćete prikazivati i postoje li pri tome neka vaša ograničenja?
-Fimovi se biraju na različite načine, od izbora iz ponude komercijalnih distributera, onih manjih i nezavisnih distribucija i producentskih kuća do različitih kataloga za kinotečne i posebne programe. Ograničenja su dostupnost filma i naravno budžet koji je planiran. Programi se inače financiraju iz različitih izvora, putem programskih sredstava HAVC-a po različitim aktivnostima, EU fonda Media čija smo članica već 22 godine a koja uz redovne nezavisne i europske programe sufinancira i aktivnosti s mladima, do sada smo dva puta proveli i program Collaborate to innovate, i sl. Što se tiče komercijalnih programa, očekuje se da oni sami sebe financiraju, i kada se podvuče crta na kraju godine, obično to i uspiju. Općenito se za redovne programe nikad nisu tražila sredstva osnivača, već se oni financiraju iz vanjskih izvora.
Sve se više može primijetiti kako organizatori ljetnih manifestacija posežu za prikazivanjem filmova na otvorenome – kako gledate na to – je li to vama konkurencija, ostvarujete li kakvu suradnju s njima?
-Prikazivanje filmova na otvorenome u sklopu ljetnih manifestija nije novost i zgodan je način za upotpuniti program različitih organizatora. Imamo suradnju i kreirali smo i realizirali programe za tri lokacije ovog ljeta (kino na Srđu, projekcije na Lokrumu, Zatonsko ljeto), a pomognemo i otvoreni smo za suradnju sa svakim tko nam se obrati. Mi volimo da filmova ima što više, jedino nam je bitno da imaju regulirana prava.
Koliki su resursi Kinematografa u nabavci nove opreme, koliko se pažnje posvećuje uređenjima ljetnih kina?
-Svake godine ulažemo u uređenje, izgled i tehničku opremu onoliko koliko nam to planirana sredstva dozvoljavaju. Samo ove godine smo uz redovno predsezonsko uređenje kupili nove stolice za Slavicu, uredili dio Lapada, nabavili dijelove tehničke opreme za sve lokacije. Slijedi nam uređenje Jadrana koji zahtijeva sanaciju sanitarnog čvora, nove stolice i rješenje problema blagajne da se ne stvaraju gužve pred ulazom.
Kako i Jadran i Slavica rade u susjedstvu nastanjenih kuća, čak i ugostiteljskih objekata i kako smo već svih ovih prethodnih godina naviknuli da turistička sezona stvara posebnu nervozu i osjećaj kako “svatko svakome smeta” – kako rješavate eventualne poteškoće sa susjedima – treba li i s jedne i s druge strane biti kompromisa i kakve vrste?
-Jadran i Slavica su stara kina koja su tu već desetljećima i uvijek su morala biti u suživotu sa susjedima. Nikada nije bilo prevelikih problema za ta u prosjeku dva sata koliko film dnevno traje i uvijek smo se uspijevali dogovoriti. Dolaskom sve većeg i većeg broja turista u naš Grad ta se situacija promijenila, ali siguran sam da zvuk koji se reproducira u našim ljetnim kinima ne smeta turistima, jer i dan danas možemo vidjeti goste u apartmanima kako s balkona gledaju filmove na platnu kina Jadran, pa se ne može govoriti kako gostima smeta “buka” iz kina.
Na obje lokacije su ugrađeni novi audio sustav i kompresor koji utišava glasne scene da smanjimo buku koja dolazi iz našeg kina. Međutim isto tako je činjenica da je došlo i do ekspanzije brzog turizma ali i napretka tehnologije, tako da sad istovremeno dobijamo pritužbe iz okolnih ugostiteljskih objekata na obje lokacije o smetnji gostima, kao i pritužbe gledatelja koji zahtijevaju i audio doživljaj pa im je film na granici čujnosti ukoliko sjede u određenim dijelovima kina.
Postoje i obrnute situacije kada su na programu nezavisni ili domaći filmovi bez ikakvih zvučnih efekata, a praćeni zveckanjem iz susjednog objekta. Mi razumijemo poziciju ugostitelja, ali bi isto tako oni trebali imati razumijevanja za činjenicu da svi živimo i radimo u ovom gradu i da je sezona jednaka za sve. I da bez kompromisa nitko ne može biti zadovoljan.
U kojoj je fazi projekt “REEL – Filmsko putovanje kroz Italiju i Hrvatsku” – pogotovo prostor u Luži gdje bi trebao biti muzej filma…
-REEl je trenutno u svojoj trećoj od ukupno pet faza, a trenutno su gotova sva istraživanja, prikupljeni materijali, aplikacija koja po lokacijama priča priču dubrovačke filmske povijesti je u izradi, kao i prijedlog uređenja samog izložbenog postava u Luži. Istovremeno je u donjem dijelu Luže u tijeku uređenje mini dvorane koja nije sastavni dio projekta, ali će u konačnici biti u funkciji cjelokupne “Kuće Filma Dubrovnik”. Nakon toga nam slijedi i uređenje Kulturno informativnog centra na ulazu koji već godinama vodimo kao referentno mjesto za informacije i kupnju ulaznica za kulturna događanja, ali je to također mjesto na kojem se u tijeku jedne godine utrži oko pola milijuna eura DuPassa. U sklopu REELa je u fazi predrealizacije i Cross Border Youth Camp koji će u tjednu DUffa okupiti dvanaest polaznika iz Hrvatske i Italije.
Mnogi se zanose da Kinematografi “samo” prikazuju filmove, a pred vama je novo izdanje Duff-a i jako puno posla – što Duff znači sudionicima i što je najljepši komentar i reakcija koju ste čuli o Duffu od sudionika i ljudi koji ga godinama prate…
-Kinematografi se uz prikazivanje filmova već godinama kroz različite projekte bave i razvojem filmske i medijske pismenosti, a iz čega je prije petnaest godina uz suradnju sa udrugama Luža i Škola filma Šipan nastao i DUff. Filmski je to festival djece i mladih kroz koji su svih ovih godina prošle brojne generacije mladih filmaša, stvorila se nova prijateljstva, ostvarili kontakti za budućnost.
Ovogodišnji DUff kojemu je slogan “Big dreams start here” je trenutno u fazi selekcije pristiglih filmova, a sigurni smo da će nam ponovno donijeti puno veselja. Možda najdraži trenuci su oni u kojima nam se jave nekadašnji sudionici sa zahvalom da smo im pomogli ostvariti želje u pronalasku svog mjesta u filmskom svijetu, upisati režiju, produkciju, glumu. Na takvim smo vijestima i najzahvalniji i to nam daje poticaj za daljnji rad.
