Sinoć otvoreno izložbom “Traženje ljepote i sreće u teškim vremenima” u Ateljeu Pulitika, započeo je 21. Le petit festival koji organizira naš sugrađanin Vinko Prizmić.
Na izložbi su predstavljeni radovi trojice metafizičkih umjetnika: Alberta Leona iz Barcelone, Miloša Glavurtica iz Berna & Solte i neponovljivog Vladimira Dodiga Trokuta. Tema je bila “Traženje ljepote i sreće u teškim vremenima”.
Svijetlo plavu vrpcu dvadeset i prvog Le Petit Festivala je srebrenim nožicama otkinuo i otvorio legendarni muzičar romantično analognog perioda muzičkih godina Dubrovnika, Mišo Mrkić, koji je oduševljen radom grafičkog maga Barcelone i njegovih Beatlesa, ushit stvaralaštva ga je zagrlio i on je otpjevao refren njihove nezaboravne pjesme “Yesterday”, a Vlaho Kmetović i Milo Šikić su otpjevali komadičak njihove legendarne “Yellow sumarine” čiju je skulpturu napravio Miloš Glavurtic. Cijela nezaboravna večer je bila istkana energijom Le Petit Festivala čija je poruka bila ispisana na majici koju je nosila PR Malog Festivala ETA Kačić – Vive L’Amour ili Živjela Ljubav!
Traženje ljepote i sreće u teškim vremenima
Teška vremena su univerzalni dio ljudskog iskustva. Ova fraza odjekuje kod mnogih ljudi, podsjećajući nas da patnja i radost mogu koegzistirati. Ljepota u tuzi, bogatstvo sreće u oskudici… Stvara osjećaj zajedništva i dijeljenog iskustva, jer se svatko suočava s vlastitim izazovima.
Često, mučni trenuci mogu dovesti do značajnog osobnog rasta. Traženje ljepote i sreće u teškim vremenima može biti prosvijetljujući proces koji pomaže pojedincima da otkriju nove snage, vrijednosti ili strasti koje možda nisu prepoznali ranije. U sažetku, ideja traženja ljepote i sreće u teškim vremenima snažan je podsjetnik da čak i u nevolji postoji potencijal za pozitivnost, rast i povezanost. Potiče aktivno traganje za radošću i smislom, što može na kraju dovesti do ispunjenijeg života… jer na samom kraju ipak je najvažnije ono “koliko sam volio i voljen bio”…
JESTE LI ZNALI ??
Snježne pahulje su nekada bile plavi dijamanti. Ti plavi dijamanti bili su toliko sjajni da su stvorili nebo. To se dogodilo prije mnogo stotina godina, možda čak i tisuće milijuna godina. Dok snježne pahulje padaju, sjećaju se sreće i ljepote kada su bile plavi dijamanti. Ti isti nostalgični uspomeni djeluju kao prijatelji koji dolaze izliječiti tugu. Baš kao kada posljednji jesenski cvijet dodirne snijeg…ne umre, već još veličanstvenije cvjeta.
ZNATE LI ZBOG ČEGA?
To je zato što posljednje cvjetanje prenosi sreću i otkriva ljepotu drevne tuge plavih dijamanata.
