Luna, Petar, Rita, Bruno, Antonija, Katarina, Vlaho i Pia donijeli su svoje najdraže slikovnice koje su starija djeca čitala mlađoj.
U zgradi u Ulici žrtava s Dakse 36 u Lapadu živi nekoliko generacija stanara od kojih su neki u nju doselili već ranih 70-tih godina prošlog stoljeća, a sada tu žive njihova djeca i unuci. Zgradu je pratio lijepi glas rijetko složnih stanara koji se međusobno poštuju i uvažavaju, pa su se tome uglavnom prilagođavali i novi susjedi, većinom mlađi ljudi pa se sada u hodnicima mogu vidjeti kolica za bebe, bicikli, igračke… čuti brzi koraci kojim djeca karakteristično prelaze skaline. Brojne graste sa cvijećem na katovima uglavnom održavaju nešto stariji. Susjedi nedjeljom piju zajedničku kavu ispred svojih stanova, ukoliko se napravi kolač ili palačinke, odnijet će se barem prvom susjedu, okućnica se sređuje i uređuje u dogovorenim radnim akcijama…u svakom slučaju jedan način života koji se nekada živio gotovo u svakoj, a danas u iznimno rijetkim višestambenim zgradama.
Čini se kako je ta lijepa vibra sloge zarazna i kako je roditelji i bake njeguju i prenose i na generacije koje stasaju, pa se uskrsna jutra u svakom stanu očekuju s nestrpljenjem zbog potrage za obojanim jajima u zajedničkom dvorištu ispred zgrade, a ispod bora se nađu poklončići kojim se potom međusobno darivaju.
Najnoviji “čitateljski klub” na koji je jučer sve male susjede pozvala Luna koja je upravo završila drugi razred osnovne škole, oduševila je baš sve generacije u zgradi.
Pa se jučer u dvorištu u kojemu se u jutarnjim satima igraju vrtićarci iz “Radosti”, okupila mala družina. Luna, Petar, Rita, Bruno, Antonija, Katarina, Vlaho i Pia donijeli su svoje najdraže slikovnice koje su starija djeca čitala mlađoj. Nakon čitanja, “pala” je i igra, ipak nešto draža aktivnost za mališane koji su nedavno na svoj rođendanskoj torti puhali prvu svjećicu.
Ova “slatka” pričica i inicijativa osmogodišnje Lune da se dugi ljetni dani bez školskih obveza povremeno ispune čitanjem, jednostavno je morala biti ispričana.
Pa može i kao ideja za stanare i djecu u nekim drugim višestambenim zgradama, jer ugodnije je živjeti i disati u ozračju sloge i poštivanja, te tome podučavati najmlađe.
A ima li išta ljepše nego kad vas dijete koje sretnete u zgradi lijepo i pristojno pozdravi s dobar dan ili kad pokucaju na vrata i čestitaju Uskrs i Božić?
