Blagdanska trpeza ne može proći bez raznoraznih delicija, a posebno su cijenjene one tradicijske, čiji se recepti i način pripreme prenose s koljena na koljeno. S vremenom, užurbanim načinom života, pojedine se slastice se sve rjeđe pripremaju i poslužuju. No, na su sreću još uvijek ima onih koji ih baštine, s ljubavlju pripremaju i nesebično prenose svoje znanje na druge.
Takve dvije tradicijske slastice su mantala i kontonjata, a Marija Đano iz Dubravke jedna je od onih koja ove slastice priprema i dalje, a uz to uči i druge kako se pripremaju.
I dok se mantala radi od ukuhanog mošta, odnosno varenika, kontonjata se čini od dunja i cukara. A zajedničko im je da je za njihovu pripremu potrebno vremena, strpljenja, i naravno kvalitetni sastojci.
“Mantala se radi tako da se u varenik dodaje grubo mljevena pšenica, klinčići, oraščići, korica naranče i limuna. Kuha se dok se ne zgusne. U drveni kalup se stavi krpa posuta kanjelom (cimentom) i ostavi se u tamnoj prostoriji da se suši oko mjesec dana. Kad je dovoljno suha reže se na komade – pečice. Kontanja se radi od dunja i cukara. Kuha se dugo, sve dok se ne stvrdne, pa se izlijeva u kalupe”, pojasnila nam se je Đano.
Mantala i kontonjata, tradicionalno su se posluživale na listu lovora ili naranče, a bez njih nije mogla proći božićna trpeza, kao ni mnoge druge svečane prilike.
Blagdanska trpeza obitelji Đano ni danas ne može proći bez ovih delicija, a svoje mjesto pronađu i brojne druge.
“Kod nas doma se to uvijek radilo, tako da me to prati od djetinjstva. Uz njih, u našoj obitelji uvijek ima suhih smokava, domaćeg likera, arancina, lemuncima i bruštulanih mjendula”, kazala nam je.
FOTO: Marija Đano – privatni album, Facebook – Agroturizam Konavle
