26.8 C
Dubrovnik
Ponedjeljak, 18 kolovoza, 2025
HomeNaša čeljadKnjige po izboruPreporuka knjižničara: "Vidi kako Lokrum pere zube!" Ivane Lovrić Jović

Preporuka knjižničara: “Vidi kako Lokrum pere zube!” Ivane Lovrić Jović

Ovotjednu preporuku knjižničara “Zrnca knjige od pijeska” donosi Matija Nenadić, a mi je prenosimo sa stranice Dubrovačkih knjižnica.

Ah, nije život ljudski drugo

neg smućeno jedno more,

neg plav jedan ku udugo

biju vali kako gore;

i sred ovijeh netom tmina

čo’ek se rodi, mrijet počina.

Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga

U ormaru Zavičajne zbirke Narodne knjižnice Grad na polici s oznakom hrvatske književnosti, Ona i Otac Njezin ravnopravno i uspravno stoje jedno pored drugoga.

On S morem u dosluhu, Ona, odmah za njim, noseći U skutima tango. „Razlistaj se!“, glasio je moto Mjeseca hrvatske knjige 2020. godine, a u mojoj glavi zamišljeni i neizgovoreni kroki prijedloga jednog od mogućih knjižničnih događanja za tu zgodu i prigodu krenuo je od Mrtvoga zvona i Mare Fjočice u izvedbi Kolarina do njezina autora.

Poveznicu između Kolarina i dramskoga teksta činila bi Ivana Lovrić Jović, i sama autorica te s autorom drama i dramoleta  – onih u knjizi na polici u ormaru skupljenih – u najbližem dosluhu.

U skladu s motom manifestacije, iako nejasno, u kolopletu spomenutog tropleta nazrela sam sjeme iz kojeg će niknuti biljka koja će pustiti izdanke u raznoraznim smjerovima.

Tada još nisam slutila da će se stihovani koraci Tanga tako sigurno i snažno rasplesati u romanesknoj prozi uzavrela mora valovima kojeg brode likovi koji su mogli biti i izmišljeni; nisam znala da će Antica, jedanaestogodišnja statistica u predstavi Dubrovačkih ljetnih igara, Antigoninim glasom izreći jednu dvosložnu kratku riječ, bučnu zbog gromkog nepčanika, zvonku zbog okolnih vokala… (Sladunjavo?!?)

Bilo kako bilo, Ona i Otac Njezin spram riječi gaje jednako poštovanje.

Jer riječ je zapis, riječ je totem. Čvrsto vjerujući kako riječi nisu sredstvo za češanje nepca, Ivana Lovrić Jović će –  stalno osluškujući eho one jedne bučne i zvonke – u maniri postmodernističkoga filma, možda logikom koju prepoznaju samo liječnici specijalisti, njima, riječima, pokrenuti sličice albuma koji je stvara i kroz sedam poglavlja marno će slagati kockice života jedne žene – autorice/pripovjedačice, rečene Antigone/Antice.

Učinit će to s hrabrosti i strasti žene-dirigentice vlastita života, beskompromisno ponirući u neuralgična mjesta svoje intime. A takav zaron boli. Boli autoricu. Boli čitateljicu. Boli čitatelja. U želucu, jednjaku, kostima. Ramenima. Nije patetično. Ne tjera na povraćanje kao ona bolest na b, tjera na introspekciju.

Ponekad je duhovito. Ponekad je cinično. Može biti i ironično. Nekad je drama. Nekad je komedija. Počesto tragikomedija. Došeta tu i onaj klaun tužnoga lika s naslovnice TangaRidi pagliaccio! – naredit će mu autorica.

Povazdan je burno. Osim onda kad zapuše jugo. Tad se, zahvaljujući odgoju propustom, rađaju polifunkcionalna cjelovita stvorenja spremna na poraz i na uspjeh jednakom mjerom. Bića obezroditeljena, samopomirena, samoizliječena, bića spremna potomstvu uzviknuti: „Vidi kako Lokrum pere zube!“. 

Naslovom izrečeni poziv upućen je svakom knjižničnom putniku namjerniku, svakom potencijalnom čitatelju i isto takvoj čitateljici, svakom ocu i kćeri, svakoj kćeri i majci, mužu i ženi, svakoj djevojci spremnoj na prkos, viku i vrisku.

U protivnom mogla bi napraviti fatalnu grešku životnoga TangaOd silne želje / da budem / nenametljiva /postala sam / nevidljiva / i / na kraju / nestala. // Kao balon / sapunice.

Ova čitateljica, romana preporučiteljica, inače usputnim likovima sklona, ovom zgodom ima potrebu pozdraviti onu autoričinu crvenokosu sevdah-slušateljicu, jednoć, sluti, Dubrovačkih knjižnica posjetiteljicu, strastvenu čitateljicu. Na jednom zagrebačkom događanju s njom kao glavnim likom, odgovarajući na pitanje o onom omiljenom joj književnom, ovlaš je primijetila da su joj luzeri dragi.

Ni njoj, preporučiteljici, nisu mrski.

No Ivana Lovrić Jović zna da je život u prvom ili trećem licu, bilo jednine bilo množine, stvar osobnog izbora. Ivana bira snagu, upornost, iskrenost i poštenje. Zato su joj naklonjene Danteove Rajske zvijezde, a vermi fastidiosi već će sami naći dovoljno potencijalnih kandidata.

Jer, jednom kad se kuša potpuna sloboda, ropstvo postaje olakotna okolnost!

izvor: fb Dubrovačke knjižnice

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

KOMENTAR TJEDNA