U prepunoj Saloči od zrcala, 26. veljače 2026. predstavljena je prva zbirka poezije „Moli Boga ćeri i šuti!“ autorice Josipe Garilović, u organizaciji Narodne knjižnice Grad. Okupljene je srdačno pozdravila Nikolina Njirić u ime organizatora, istaknuvši kako je riječ o posljednjem izdanju nekadašnjeg Društva dubrovačkih pisaca.

Zbirku je priredio Boris Njavro, a tehnički opremio Vinko Rožić, dok je stihove interpretirao glumac Edi Jertec iz Kazališta Marina Držića.
Predstavljajući autoricu, Njirić je istaknula kako je Josipa Garilović rođena 10. travnja 1987. u Mostaru, odrasla u Čitluku te 2012. diplomirala pravo u Mostaru. U Dubrovnik je isprva dolazila sezonski, a od 2013. ondje živi trajno, što je zabilježila i u zbirci riječima: „Sad sam u Dubrovniku već toliko da imam svoju frizerku, svog doktora i one ljude s kojima sam dušu ostavljala negdje po stepenicama Grada.“
Boris Njavro podsjetio je na početke njihove suradnje, još iz vremena kada je autorica pisala pod prezimenom Erić. Prve pjesme poslala mu je nakon gostovanja u radijskoj emisiji kao volonterka Caritasa, a objavljene su u jednom od izdanja „Literata“. Posebno je evocirao trenutak kada je pokojni Luko Paljetak pohvalio upravo „pjesme one neke male“, ne znajući da su to stihovi tada mlade autorice. Istaknuo je kako Garilović donosi ogoljene zapise svakodnevice – sitne, ali snažne detalje života – čime se profilira kao prepoznatljivo i svježe ime suvremene hrvatske književnosti.

„Već vam je jasno da se radi o sasvim drugačijoj poeziji. Ovo nije poezija, ovo je proza“, rekao je Njavro, naglasivši kako su njezini zapisi „verbalna čistoća surove istine oko nas – bez uvijanja, a emotivno do boli“.
O vizualnom oblikovanju knjige govorio je i Vinko Rožić, naglasivši kako dizajn mora ostati u službi pjesme i istaknuti ono što stihovi prenose. Publici je pročitao i pjesmu „Moja Hrvatska“, koju je doživio osobno, kroz prizmu identiteta i pripadnosti.
Glumac Edi Jertec podijelio je vlastiti doživljaj zbirke riječima: „Kada se čovjek izloži iskreno i čisto, tada nastaje poetika.“ Govorio je i o motivima susjedstva i bliskosti, o susjedu kao osobi na koju se može osloniti – motivu koji se prepoznaje i u autoričinim stihovima. U njegovoj interpretaciji pjesme su dobile dodatnu dubinu, potvrdivši kako jednako snažno djeluju na papiru i u izgovorenoj riječi.
Sama autorica zahvalila je svima koji su sudjelovali u večeri predstavljanja, priznavši kako objava zbirke nikada nije bila planirana ambicija, osobito u vremenu društvenih mreža. „Sve je bilo super dok Boris nije rekao da će biti promocija“, našalila se, dodajući kako je tek kada je knjigu uzela u ruke postala svjesna ljepote ostvarenog. Zahvalila je Borisu Njavru što je, kako je rekla, „pokrenuo i završio priču“, Vinku Rožiću na drugačijem čitateljskom pogledu te Ediju Jertecu koji je došao kao „točka na i“.
Predstavljanje zbirke „Moli Boga ćeri i šuti!“ tako je zaključilo jedno izdavačko poglavlje Društva dubrovačkih pisaca, ali i otvorilo novo poglavlje u književnom putu autorice čija ogoljena, brutalno iskrena i emotivna riječ, kako su mnogi istaknuli, tek treba nastaviti rasti.


















