Osnovna škola Župa dubrovačka je lani bila najveća škola u županiji, sa samo jednim stručnim suradnikom-pedagogom. Trenutno smo u potražnji za psihologom i edukatorom -rehabilitatorom. U tijeku je dobivanje suglasnosti za zapošljavanje pedagoga, spremačice i operativnih djelatnika za sigurnost na koje, s obzirom na ovoliki broj učenika, imamo pravo, te se nadamo kako će naše Ministarstvo prepoznati stvarnu potrebu – kaže na početku razgovora prije početka nove školske godine ravnateljica Lukrecija Pavlović Ujdur, dipl. učiteljica i magistra medija koja se na ovoj dužnosti nalazi od lanjske godine.
Početak nove školske godine uvijek je novi izazov u organizaciji nastave – koliko ravnatelj može mijenjati i unositi pozitivne promjene u sustav, a koliko je on zadan?
U sustavu gotovo ništa ne mogu sama promijeniti, ali u dijelu koji se zove škola mogu uz učitelje, podršku osnivača i općine kao i Školskog odbora značajno unositi pozitivne promjene.
Puno se govori o poteškoćama s nedostatnim nastavnim kadrom.
Trenutno imamo dostatno stručnog kadra za sve predmete, mada uvijek nedostaje učiteljica razredne nastave, a gorući problem je što već drugu školsku godinu nemamo psihologa i edukatora – rehabilitatora. U budućnosti mislim da će problem biti i veći pogotovo iz predmeta stem-područja kao i za područje stručno razvojne službe.
Koliko je bilo potrebe za asistentima u nastavi i je li ih bilo problema pronaći?
Potrebe su velike i nije jednostavno pronaći adekvatnu osobu koja će udovoljavati osnovnim kriterijima. Broj djece s potrebama za pomoćnikom u nastavi je sve veći.
Koliko je upisanih prvašića u matičnoj, a koliko u područnoj školi u Postranju? Kolika je važnost održavanja područnih škola po Vašem mišljenju?
U matičnoj školi je upisano 97 prvašića u pet razrednih odjeljenja, a u PŠ Postranje 6 novih đaka.
Po mom mišljenju je velika važnost zadržavanja manjih područnih škola jer su one prijeko potrebne za očuvanje kulturne baštine i tradicije jer kao što kažu, „mala škola znači život za selo“. Mi imamo službeno jednu područnu školu, no imamo i druge zgrade u kojima se odvija nastava, a to su stara zgrada na Kantulama i Zgrada Zaklade Antuna Miloslavića.
Zbog jednosmjenske nastave, nastava se održava na 3 lokacije…Koliko to stvara poteškoće u radu, i koliko je zbog toga teško organizirati, primjerice, satove tjelesnog odgoja za sve učenike?
Čini mi se kako bi se nastava možda lakše i kvalitetnije održavala u dvije smjene nego ovako na tri lokacije od kojih je jedna zgrada sagrađena prije 80 godina, a u toj zgradi nastavu pohađa oko 300 učenika.
Zbog starosti zgrade i instalacija problemi su sa održavanjem internetske veze, parkingom i dotrajalom infrastrakturom kao i nemogućnosti stavljanja rashladnih uređaja.
Poteškoća je i jer učitelji za vrlo kratko vrijeme, bez obzira na vremenske uvjete moraju u određenom roku ići iz jedne zgrade u drugu. Nastava TZK se u nekim zgradama otežano odvija ili zbog nedostatka dvorane ili zbog prekapacitiranosti prostora kao npr. u staroj školi gdje postoji mala dvorana, ali je nedostatna za svih 14 razreda koji bi nastavu tjelesne i zdravstvene kulture trebali imati tri puta tjedno.
Koji su najveći izazovi s kojima se suočavate u upravljanju školom, obzirom na sve veći utjecaj društvenih mreža i sadržaja s ekrana na dječju psihu?
Najveći izazovi su po meni društvene mreže na kojima su učenici vrlo aktivni kod kuće gdje nerijetko izostaje kontrola i educiranost roditelja i u mnogim slučajevima dolazi do virtualnog nasilja, pa smo mi u školi sukladno Protokolu u slučaju nasilja među djecom i mladima dužni reagirati, čak i ako se događa van školske ustanove ili za vrijeme praznika.
Koliko vaša škola ima stručnog kadra koji se bavi mentalnim zdravljem i psihom djece – i koliko su roditelji voljni na suradnju za dobrobit svoje djece ili su skloniji ponekad “gurnut glavu u pijesak”?
Škola nema stručnog kadra koji bi se bavio mentalnim zdravljem djece, iako je to primarna potreba naših učenika. Mnogi učitelji su prošli edukacije od strane Zavoda za javno zdravstvo gdje su osvijestili važnost i naučili korake kako pomoći djeci s narušenim mentalnim zdravljem, ali i kako pomoći djeci u brizi i očuvanju svog mentalnog zdravlja u teškim životnim situacijama. Smatram da je održavanje mentalnog zdravlja učitelja i stručnih suradnika iznimno bitno, obzirom je naš posao postao sve stresniji i izazovniji.
Kakvo je vaše mišljenje o zabrani mobitela u školama?
Dolaskom na mjesto ravnatelja to je bio jedan od mojih prvih prijedloga, za zabranom mobitela i pametnih satova za vrijeme cijelog boravka u školi, a ne samo za vrijeme nastave (u dogovoru s roditeljima omogućeno je učenicima koji imaju zdravstvene teškoće). Preko odmora je korisnije da se djeca druže i razgovaraju, a ne da se dodatno otuđuju. U nedostatku tableta ih povremeno koristimo u nastavnom procesu o čemu su roditelji upoznati na vrijeme.
Koliko je bitna stalna edukacija svih dionika odgojno-obrazovnih sustava?
Jako je bitno kontinuirano usavršavanje učitelja kao i razmjena iskustava i ideja, jer je obrazovni proces “živi“ proces koji se razvojem društvenih utjecaja stalno modificira i mijenja. Na samom kraju pohvalila bih dosadašnju suradnju s učiteljima, roditeljima, vanjskim suradnicima, županijom i općinom i nadam se kako ćemo uz međusobnu potporu i podržavanje nastaviti djelovati u što boljem interesu naše djece.
