Poznati ratni fotoreporter Zoran Marinović, čovjek čije su fotografije i snimke iz mnogih ratnih zona obišle svijet, rodio se u Pločama o kojima proteklih dana kritički i razmišlja i piše i pita se brojna pitanja na koja odgovora nema. Stoga će se, kako se može zaključiti, ovoga puta pozabaviti prikupljanjem dokumentacije kojom će zatražiti potrebne odgovore u institucijama i osobama koje brinu o okolišu, a rade izvan Hrvatske.
Ponukan je strašnom situacijom sa stanjem i izgledom hrpa neselektiranog otpada u Luci Ploče, a u što nije tešji povjerovati kad se vide priložene fotografije. Zoran Marinović je izgleda, odlučan da se založi za svoj grad, ali i zdravlje svojih sugrađana koji možda nisu svjesni problema, ali koji na sve reagiraju – šutnjom.
Na svom fb profilu je napisao:
Pa da zaokružimo ovu jednu potpuno nebitnu, nepotrebnu, fejsbuk; ‘ruzinavu revoluciju’. Posebno nebitnu, građanima Ploča.
Ostalo je još par pitanja, bez odgovora. Stoga što, nego dokumentirati prikupljeni materijal, (od istovara vagona pa do snimaka podmorja) te ga proslijediti Europskom Parlamentu, i Komisiji EU za zaštitu okoliša.
Možda oni iskamče odgovore, poput;
– čiji je potpis blagoslovio skladištenje neselektiranog opasnog otpada koje dolazi iz Bosne i Srbije, u EU? I to godinama?
– kako i kada, koje institucije odrađuju nadzor, te koji inspektori zatečeno stanje ocjenjuju zadovoljavajućim. Jer bi ovo i gluhonijemom slijepcu bilo neprihvatljivo?
– koliko dugo statika obale može držati više desetaka tisuća tona uskladištenog otpada?
– zašto Ministarstvo zaštite okolišta ne reagira na očiglednog zagađivača (najvećeg na Jadranu)?
ili … umjesto da od Hrvatske pravimo najlijepši nacionalni park u Europi, (obišao sam cijeli svijet i dobro znam šta govorim) mi stvaramo smetišta, i to rapidnom brzinom. A sve zbog pohlepe i profita … nekolicine!
– kako se kontrolira kvaliteta morske vode na gradskoj plaži udaljenoj niti 300 m, na kojoj se kupaju djeca?
Zašto osim bakteriološke analize, nema podataka o količini teških metala u moru?
– pa do već poznatih podataka o prosjeku karcinoma, (ne) funkcioniranju prskalica ćumura, potrošnji vode (vrlo zanimljivi brojevi) … pa do koristi lokalnoj zajednici. Što je ovaj prvi broj šokantno veći, zadnji je šokantno manji.
Hrvatske medije nećemo zamarati ovim budalaštinama, jer oni s obzirom na donatora, i oglašivača, imaju, sasvim sigurno, pametnijeg posla.
Tako nas moraju izvijestiti o toplinskom udaru, upozoriti da nije zdravo izlagati se suncu. Osvijestiti da treba piti puno vode. U hladu. Ili da reporter sa naplatnih kućica obavijesti o kilometarskoj koloni u Lučkom.
O nabrojanom će biti upoznat i GreenPeace, te se nadam da bi Rainbow, prvom sljedećom prilikom, mogao uploviti i u ove naše zagađene teritorijalne vode. A s obzirom da smo, mi mještani, mi mali, pa onda i Veliki Hrvati, dragovoljci, branitelji, ‘poznavatelji svega’, putujući filozofi, pa i šaljivđije, trenutno zaokupljeni npr. repertoarom Marka Perkovića. Ostankom Livaje u Ajduku? Predsezonom?
Pokušat ću doći i do Grete Thumberg. Možda ova mala Šveđanka, kad već mi to ne znamo i ne možemo, napravi nešto za našu milu i dragu Domovinu. Možda ona ne zna šta je bilo? Ali, siguran sam, zna šta će biti!
Toliko od mene. Ujedno se i ispričavam na ovim teškim, opterećujućim temama, tokom ljetnih laganih razbibriga.
Imamo Hrvatsku!!! – zapisao je Zoran Marinović na svom fb profilu.
Posted by Zoran Marinovic on Friday, June 20, 2025
FOTO: Zoran Marinović
