Lopuđanin Ivo Mihajlović nam je uputio dopis koji je proslijedio na nekoliko nadležnih adresa, sa zamolbom da ga objavimo i pomognemo Lopuđanima riješiti ovaj problem koji imaju s neadekvatnom čekaonicom i istezalištem za barke. Što muči Lopuđane?
-Iako nisam dobio nikakav odgovor na naše pitanje, obraćam vam se s još dva velika
problema koje je prouzročila Lučka uprava Dubrovnik (ako je netko drugi, ja se
ispričavam i molim vas da mu službeno proslijedite).
Mjesna čekaonica data je prije više godina privatniku s otoka da otvori kafić koji će
raditi obavezno pola sata prije prvoga broda pa do zadnjega linijskog broda i da
ujedno osposobi javni wc na opću upotrebu. Tako smo imali krasnu čekaonicu ljeti
hlađenu, a zimi grijanu s mogućnošću popit kaficu čekajući brod koji nekad kasni radi
nevremena i po pola sata i više. Tako smo bili zaštićeni i od kiše i od vjetra i
prevelikog sunca. Kako je na Lopudu zimi 90 posto mještana starije od 60 godina i
više, to je bilo u redu.
Sada je to skladište koje netko koristi, a mi karte kupujemo u mjesnoj čitaonici da bi
sada Jadrolinija postavila malu kamenu kućicu za prodaju karata, a mi ćemo čekat
brod na kiši i suncu, znači na milost i nemilost majčici prirodi. Mjesna čitaonica, gdje
su se do sad prodavale karte i čekao brod, će se vratit na osnovnu zadaću i više
nemamo pristup u nju.
Čekaonicu je 1921. godine, znači prije 104 godine, svome mjestu Lopudu napravio
gospar Ivo Kuljevan s namjenom prodaje karata i čekanja broda u suhom i
zaštićenom prostoru. Mišljenja smo da tu prostoriju obavezno treba vratiti osnovnoj namjeni, a ne da se netko koristi s njome za izvor prihoda dok mi stojimo na vjetru i
kiši.
Mi ne tražimo od nikoga da nam nešto pokloni, ali isto tako ne damo da nam se tako
lako otima i da nas se vraća 100 godina unazad.
Nažalost, nije samo to, 1913. godine pod rednim brojem 155 prilikom izgradnje puta
preko otoka Lopuda fratri, vlasnici crkve sv. Nikole i toga zemljišta, su uknjižili pravo
neograničenog korištenja istezanja baraka i istezanja mreža na teret čestice zemlje
1050/2, a na korist općinara porezne općine Lopud.
Kako su otočke plaže date u koncesiju, gdje smo mi do sada istezali barke, mi
nemamo više gdje istegnut barku i dat coperpaint. A zašto? Zato što je ova čestica
prvo Talijanima, vlasnicima hotela Lafodije, a sada ne znamo kome data u koncesiju
pa opet nemamo gdje istezati barke.
Ponavljam, ne tražimo da nam išta date i poklonite, ali tražimo da nam vratite oteto i
da se vratimo 100 godina natrag jer je izgleda našim roditeljima bilo bolje nego nama.
Žalosno je da novac zarađujete na ovaj način.
Ovo nije samo moje mišljenje, nego većine mjesta tako da ne mislite da ignorirate e mislite da ignorirate samo mene.
Za sva daljnja eventualna pojašnjenja, stojim vam 24 sata na raspolaganju.
Zahvaljujemo ujedno medijima koji su naš prošli dopis popratili i Komunalnom
redarstvu grada Dubrovnika koji su se jedini odazvali našem prošlom dopisu, naveo je u dopisu Mihaljević uz napomenu da je dopis dostavljen Mjesnom odboru Lopud, Gradu Dubrovniku, uredu gradonačelnika, Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Upravnom odjelu za poduzetništvo, turizam i more, kao i lokalnim medijima.
FOTO: Arhiva
