U sklopu obilježavanja Mjeseca hrvatskoga jezika, 4. ožujka u Dubrovačkim knjižnicama održano je predavanje „Po konavoski“ kroatistice i lingvistice Petre Brailo, a u okviru programa „Priče iz Ragusine“.
Petra Brailo priprema doktorsku disertaciju posvećenu konavoskom govoru te je u svom istraživanju, temeljenom na terenskom radu i snimljenim razgovorima s mještanima iz sedam konavoskih župa – Čilipi, Gruda, Pločice, Vitaljina, Dubravka, Pridvorje i Stravča – analizirala primjere svakodnevnog govora dviju generacija.
Predavačica je istaknula kako se konavoski govor ne može razumjeti bez poznavanja povijesno-geografskog i društvenog konteksta toga prostora. Dok su Konavle dugo čuvale arhaične jezične oblike, Cavtat je bio otvoreniji prema utjecajima Dubrovnika, zbog čega pripada dubrovačkom tipu govora. Današnje društvene promjene, migracije i utjecaj medija dovode do postupne promjene govora, pri čemu starija generacija još uvijek čuva brojne arhaične elemente, srednja generacija gubi dio njih, a mlađi govornici ih koriste sve rjeđe.
Brailo je također naglasila kako je konavoski govor marginalno spominjan, najčešće u opisima dubrovačkog govora, kojim su se lingvisti često bavili. Ipak, važan doprinos dao je rad Zorke Kašić, koja je prije gotovo četrdeset godina opisala govor Konavala i u svom radu zaključila da je konavoski govor „kompaktna jezična cjelina“, iako se pod utjecajem Dubrovnika postupno mijenjaju pojedini njegovi elementi.
U predavanju je posebno istaknuto kako unutar samih Konavala postoje razlike u govoru. Različiti dijelovi Konavala imali su drugačije kontekste, na primjer Donja banda, koja je bliža Dubrovniku i Cavtatu, bila je pod jačim utjecajem grada, dok je Gornja banda bila je više povezana s unutrašnjošću. Vitaljina, najudaljeniji dio Konavala, imala je češće kontakte s područjem današnje Crne Gore.
Nakon uvodnog dijela, Petra Brailo je predstavila neke akcentualne, fonološke, morfološke, sintaktičke i leksičke značajke konavoskog govora, a svaku jezičnu značajku je prikazala primjerom prikupljenom na terenskom istraživanju. Isto tako, spomenula je razlike među selima i usporedila značajke s dubrovačkim i cavtatskim govorom. Predavačica je navela i generacijske razlike, pritom pokazavši koji su arhaičniji elementi konavoskih govora i u kojim je dijelovima najviše došlo do utjecaja drugih govora i standarda. Sva zainteresirana publika imala je priliku čuti audiozapise koje je odabrala, a koji su prikazali opisivane jezične značajke.
Na samom kraju, Brailo je izdvojila neke leksičke zanimljivosti vezane uz Konavle. Osim brojnih romanizama, konavoski govor sadrži i podosta orijentalizama, kao i germanizme i hungarizme. Isto tako, u govorima dolazi i do pomicanja značenja riječi, odnosno do pojave kada se leksemu iz standardnog jezika promijeni ili nadoda značenje specifično za kraj u kojemu se koristi. Leksemi poput način, torba, torbica i bursa te čudo, samo su neki od objašnjenih na predavanju.
Predavanje je zaključeno s naglaskom na važnost dokumentiranja lokalnih govora. Takva istraživanja ne doprinose samo razumijevanju hrvatskih dijalekata nego i očuvanju jezične baštine, kao i samoga identiteta.
