Želja nam je uvijek okupiti ljude za stolom, jer mada zvuči kao klišej – doista nema ništa ljepše – poručuju iz našeg “Pantarula”!
Dakle, za Pantarul nema zimske hibernacije, ne miruje ni dok većina grada počiva u zimskom snu… Što ste novo pripremili za sugrađane i goste koji nam dođu i tijekom zimskih mjeseci?
Putujemo! Može se i pantarulom po pjatu, u Lapadu, bez boarding passa ili putovnice. Svaki ćemo vikend imati posebnu ponudu – meni u tri slijeda baziran na jednoj svjetskoj kuhinji i želja nam je pokazati koliko je kuhinja zapravo kreativna i kako se u drugim krajevima svijeta nama poznate namirnice pripremaju na nešto drugačiji način. Dakle, egzotično da, ali ne u smislu da vas je strah probati nego baš suprotno: da vidimo što to Japanci, Španjolci ili Grci rade s namirnicama koje su i nama bliske.
Koje kuhinje ćete prezentirati? A, svakako je pitanje i po kojim cijenama?
Krećemo s klasikom i putujemo najprije u Francusku. Naš chef Angelo Vandamme Mijović osmislio je tople zalogaje od lisnatog tijesta (vol-au vents) punjenog finom kremom od gljiva, zatim poznati coq au vin (meso peradi u gustom finom umaku) s kremastim pireom i na kraju naš spoj dvaju poznatih francuskih slastica – tart s crème brulée od vanilije s hrskavim karamelom na vrhu. Da ga možete razbiti žličicom onako kao simpatična Amélie u poznatom istoimenom filmu.
Ostale destinacije zasad su iznenađenje, otkrit ćemo još samo onu koja ide vikend nakon Francuske, a to je Grčka.
Cijene su onakve na kakve smo navikli tijekom Good Food festivala: 35 eur za tri slijeda. Vjerujemo da je to za domaće ljude korektno, a tu je uvijek i popust domaćima od 15 % na à la carte dio ponude.
Filozofija Pantarula je, čini se, drukčija od većine vaših kolega – otvoreni ste tijekom cijele godine, a evo trudite se dodatnom ponudom i osvježiti ono što inače nudite i dovesti domaće ljude u Pantarul, pa, čak ih i potaknuti da izađu vani na druženje? Bi li bilo isto i da ste na nekoj, super atraktivnoj lokaciji u Gradu?
Tako je. Držimo se postavke koju imamo od početka, a to je da na jelovniku uvijek mora biti nešto što dosad niste vidjeli, čak i ako ste često kod nas. Kad putujemo, vidimo koliko zapravo u nekim drugim zemljama kao što su Španjolska i Italija, pa čak i u zemljama koje mi Mediteranci doživljavamo kao hladnijima (Danska, Švedska) ljudi provode u druženju vani, na taracama, na otvorenom, uz neki sitni zalogaj. Grickaju, druže se, smiju. Želja nam je uvijek okupiti ljude za stolom, jer mada zvuči kao klišej – doista nema ništa ljepše.
To je ujedno bila i ostala naša filozofija, a takva bi bila gdje god se nalazili jer u pitanju nije samo hrana, ma nije ni mjesto, nego vrijeme koje provodimo za stolom zajedno.
