Mladu dubrovačku sopranisticuValentinu Elizabetu Šilje, struka i publika već je zamijetila na koncertima i u operama na hrvatskim i europskim pozornicama i rijetkoj baršunastoj boji glasa. Debitirala je 2023. u ulozi Euridike u Gluckovoj operi Orfeo ed Euridice u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, nastupala u Meranu, Rimu, Grčkoj, Poljskoj, Njemačkoj… Danas je profesorica pjevanja u Umjetničkoj školi Luka Sorkočević, gdje je do unazad nekoliko godina i sama bila učenica, no kaže nam upravo kreće novi ciklus audicija, koncerata i turneja kojima se veseli.
Diplomirali ste Solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Puli, relativno nedavno. Kako to da ste se odlučili za pjevanje kao profesiju, pretpostavljam da ste rano krenuli i s muzičkom školom, je li to bio obiteljski utjecaj, što presudilo?
– Otkad znam za sebe pjevam u crkvenim zborovima. Od svoje 3.godine tata me vodio sa sobom svake nedjelje na misu u Katedralu gdje je pjevao u zboru i tako sam ja zapravo krenula s pjevanjem. Kasnije sam u osnovnoj školi upisala klavir, ali sam po završetku osnovne škole ipak odlučila da želim pjevati i tako sam se u srednjoj školi upisala na pjevanje. Tada sam krenula učiti pjevanje “za ozbiljno” i evo me, 12 godina nakon, s 2 diplome u rukama i željom za napredovanjem koja je svaki dan sve veća. I tata i ja smo još uvijek u katedralnom zboru, to je moj drugi dom.
Lani ste osvojili 1. nagradu na Međunarodnom pjevačkom natjecanju „Lav Mirski“, nastupili kao solistica u Schubertovom oratoriju ”Magnificat “ u Pulskoj areni, bili na turneji u Njemačkoj, dosta nastupate. Jesu li turneje naporne?
– Moram priznati da turneje zahtijevaju jako veliku fizičku spremnost. Prošle godine sam odmah nakon natjecanja “Lav Mirski” išla na turneju u Poljsku sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom. Svako 2-3 dana sam bila u drugom gradu i onda dođe jedan dan kad otvorite oči i ne znate više u kojem ste se gradu probudili. Nakon svake turneje ili nekog većeg projekta, spavam otprilike 1-2 dana u komadu. Ali sve su to “slatke muke” i ne žalim se. Volim to što radim i živim za to. Ne bih promijenila ni jednu sekundu. Upravo se spremam za još jednu turneju koja nam kreće iz Dubrovnika, a završavamo u Dorstenu na sjeveru Njemačke. Izvodimo Haydnovu “Harmonienmesse”. Tako da pozivam sve na naš prvi koncert i početak turneje 9. travnja u Jezuitima.
Što vam je u dosadašnjoj karijeri bilo najizazovnije, ili najdraže?
– Teško mi je izdvojiti samo jednu stvar. Bilo je dosta izazova, ali i prelijepih trenutaka. Kao najizazovniji trenutak mogu izdvojiti trenutak kada sam ‘uletjela’ u projekt 2 mjeseca prije izvedbe koja je bila u Rimu. Ja sam u tom trenutku bila studentica na 3. godini i tek sam trebala debitirati na sceni s prvom opernom ulogom. Dakle, nisam imala puno vremena za naučiti cijelu ulogu. Sad kad se sjetim toga, stvarno ne znam kako sam uspjela to sve naučiti i izvesti pred prepunim auditorijem. To je bila moja prva velika operna uloga nakon koje su krenule daljnje suradnje. Najdraži trenutci su mi uvijek bili operni projekti na akademiji, pogotovo moja diplomska predstava. Kada provodite cijele dane 3 tjedna zajedno na probama, postanete kao jedna velika obitelj. Tu je bilo toliko smijeha da ne znam jesu li mi bile draže probe ili sama izvedba.
Jeste li ikad na trenutak požalili zbog izbora karijere u umjetnosti, vjerujem da tu ima dosta izazova?
– Imala sam nekoliko situacija kada sam rekla “ovo možda ipak nije za mene”. Ali vrlo brzo bi shvatila da sam u krivu. Kao što sam već rekla, ova profesija je puna izazova – od odbijenica do “života u kuferu”. Ali čim bi izgovorila na glas da se neću time baviti, srce bi mi reklo suprotno. Shvatila sam da je to moj život i da, ako bih odustala, izgubila bih dio sebe.
Koji su vaši uzori u opernom pjevanju, ali i u životu? Pratite li posebno neke karijere svojih kolegica?
– Generalno slušam velike pjevače iz prošlog stoljeća kao što su Mirella Freni, Anna Moffo, Montserrat Caballé, neizostavna Maria Callas, Elena Obraztsova… Puno sam stvari naučila slušajući njihove izvedbe, ali i njihove intervjue, kako je izgledao njihov tipičan dan, koji su njihovi rituali pred nastup itd.. S druge strane, kod današnjih zvijezda mi je super što imamo detaljan uvid u njihov život i stvari iza kulisa na njihovim društvenim mrežama. Nadine Sierra i Anna Netrebko su jedne od onih koje se ne srame pokazati svoje mane, objavit će kada nešto pogriješe ili će slikati na pozornici ispisani dlan s tekstom jer ga nisu uspjela zapamtiti i to objaviti. To mi je kao mladom pjevaču puno pomoglo jer sam vidjela da smo svi mi samo ljudi koji se bore s istim problemima.
Danas ste profesorica pjevanja u Umjetničkoj školi Luka Sorkočević, kako je raditi s učenicima koji su samo nekoliko godina mlađi od vas i u školi koju ste sami pohađali?
– To mi je jedno novo iskustvo i moram priznati da mi nije trebalo puno da se naviknem. To što nisam puno starija od njih gledam kao jednu prednost jer mi ih je lakše razumjeti i poistovjetiti se s njima. Sve što oni trenutačno prolaze, prošla sam i ja. Generalno volim nasmijavati ljude i uvijek iskoristim priliku da ih nasmijem s nekom svojom smiješnom situacijom koja mi se dogodila u životu ili na sceni.
Kako vam je raditi sa svojim profesorima koji su vam danas kolege?
– Još uvijek se ne mogu naviknuti da profesore koji su predavali dok sam bila učenica zovem kolegama. Trebat će mi još vremena da se naviknem na to.
Što preporučujete svojim učenicima koji razmišljaju o odabiru karijere u solo pjevanju?
– Uvijek im govorim da nikad ne sumnjaju u sebe i da uvijek slušaju svoju intuiciju. Ne uljepšavam im istinu, kažem im da je ovo težak posao. Ali je i prelijep i da ako stvarno to žele za svoju profesiju, nikad ne izgube sebe i svoje “ja” na tom putu. Svi problemi se zaborave kada čujete pljesak na kraju.
Idete li redovito i na operne audicije? Imate li već ugovorene neke angažmane?
– Idem redovito na audicije, imam ih nekoliko baš sljedeći mjesec. Imala sam sad malu pauzu od audicija 3 mjeseca, mislim da mi je to rekord. Ali sad ću to nadoknaditi. Moram, kufer mi je počeo skupljati prašinu. Krajnje je vrijeme, haha!
Najmlađa ste članica Diva koju čine renomirane operne pjevačice, a u toj organizaciji nastupili ste u crkvi sv. Vlaha. Dijele li starije Dive s vama neke male tajne zanata i mudrosti?
– Uvijek. Nakon svakog koncerta naučim nešto novo od njih i steknem neka nova poznanstva. Uvijek su mi bile podrška i to mi puno znači, pogotovo kad sam tek došla među njih kao dijete od 22 godine.
Slušate li privatno samo klasičnu glazbu i operu ili i druge smjerove u glazbi? Što svira na vašem mobitelu?
– Generalno slušam skoro sve, ali najviše volim sevdah i stare narodne pjesme. Kad ne bih pjevala operu, pjevala bih sevdah. Bez sumnje.
Kako provodite slobodno vrijeme? Kakav je za vas najbolji izlazak?
– U zadnje vrijeme nisam baš imala puno slobodnog vremena tako da bih nastojala odmarati što više mogu kad bih imala pauzu. Ali generalno moj slobodni dan izgleda ovako: kava uz more, doručak ili večera s ekipom i isključen mobitel.
Koja vam je neostvarena želja ili profesionalni cilj?
– Pošto sam još na početku karijere, želja ima jako puno. Ali za početak mi je želja upisati specijalizaciju, usavršavanje. Svi koji me jako dobro znaju i pročitaju ovu rečenicu će se sad sigurno dobro nasmijati jer sam rekla da neću više nikad ništa upisati kad diplomiram. Ali evo, ipak sam promijenila mišljenje. Tako da stvarno vrijedi ona- nikad ne reci nikad.
