Romana Sekondo Ivušić svojim atraktivnim izgledom i dobrim modnim stilom, nerijetko “zapne” za oko fotoreporterima koji pune špice i to ne samo u našem gradu, no u ovotjednoj našoj rubrici od A do Ž otkriva što smatra kvalitetno provedenim vremenom sa svojim sinovima, koje im vrijednosti nastoji prenijeti, kako žonglira između majčinstva i poslovnih obaveza koje ima kao zaposlenica gradske uprave, koji su njeni rituali za opuštanja, za kojim propuštenim prilikama u životu žali te kako ih je ipak uspjela nadoknaditi.
Što je najvrjednije što imate u životu?
– Zdrava sam, roditelji su mi živi, a dva sina rastu…
Kako provodite vrijeme s djecom?
– Rekla bi prilično svestrano, tijekom radnog tjedna prilagođeno obavezama i vremenskim uvjetima ali najčešće zajedno kuhamo, slažemo puzzle, legiće, igramo sve vrste društvenih igara i nereda poput građenja logora, bojanja, plastelina… Na kraju me ipak loptanje ili pucanje puškama ne zaobilazi. Vikendima smo fokusiraniji na zajedničke aktivnosti pa često putujemo i slažemo plan ovisno o lokaciji… Šetnje, muzeji, igraonice, kupanja, pa do malo energičnijih poput vožnje kvadova, planinarenja, veslanja, zip-linea, ludiranja po zabavnim parkovima i igraonicama… Svjesni činjenice da vrijeme i obaveze postaju ozbiljnije trudim se organizirat što više zajedničkih aktivnostima dok još imaju želje provoditi ih s roditeljima, a ne s ekipom.
Koje bi im vrijednosti voljeli usaditi?
– Polažem vjeru u empatiju i čini me sretnom kad uočim svoje obrasce ponašanja u njihovoj izvedbi. Želim da životu pristupaju otvorenog uma i srca i da se ne boje iskrenosti – najviše po pitanju izražavanja emocija… I želim da znaju da je i suza i smijeh sastavni dio života. Želim da budu odgovorni prema svome tijelu tako da stvaranjem navika (čitaj ponavljanjem po sto puta) već znaju da je put do slatkog prvo nešto slano i put do gledanja crtića prvo neka aktivnost – balansiram kao i svi roditelji.
Kako usklađujete majčinstvo i poslovne obaveze?
– Hvala institucijama što rade svoj posao od 08-16, a onda i babama i djedovima što se ponašaju kao životne institucije za svoje unuke u svakoj potrebnoj prilici kad mi kao roditelji ili zaposlenici ispunjavamo svoje želje i obaveze. S mojim prijateljicama njegujem odnos velike obitelji gdje je normalno očekivati kad je netko zauzet da se djeca međusobno okupljaju i druže u svim prilikama i za vrijeme nekih neprilika. Vodim se onom – daj vratit će ti se – pa se tako i u ovim situacijama nikad ne libim preuzet svu našu djecu.
Koji su vaši rituali za opuštanje?
– Čitanje je prvo na popisu pogotovo kad mi moja mačka Micika prede u krilu, topla kupka uz svijeće i mirisne soli (muž bi rekao prevruća) uz saunu je nešto što si redovno propisujem, gramofon i ploče su mi neka nova vrsta zadovoljstva koju rado pomiješam sa starim dobrim opuštanjem uz čašu dingača ili postupa… Sad sam u iščekivanju usvajanja nove rutine dugih šetnji sa psom.
Kako bi najbolje opisali svoj modni izričaj?
– Definitivno bi to bilo kao raznolik … najslađe je kad se možeš obući po osjećaju pa tu bude i sigurice i riskiranja jer ti se može. S godinama sam se navikla prilagoditi poslovnim okolnostima, ali i dalje su mi strast dobre visoke potpetice i raznovrsna pokrivala za glavu.
Najdraže doba godine i zašto?
– Ja sam dijete ljeta i mislim da će to ostat moj izbor za života. Sunce, more i gola koža su moji jednostavni izvori radosti. Ljeto mi pruža osjećaj slobode i sve mi se čini bar za nijansu boljim i ljepšim ljeti.
Žalite li za propuštenim prilikama?
– Dugo mi je bilo žao što nisam pošla studirati i živjeti van Grada u tom životnom periodu. Ali sam avanturist i obožavam putovanja i pripremanje istih stoga sam podosta od te želje koja je tinjala i nadoknadila. Ne mislim da ono što sam propustila dosad, ne mogu stići u budućnosti – vazda je bilo: gdje ima volje, ima i načina.
Volite li više slatko ili slano?
– Kao i sve u životu jedino je promjena stalna, prije sam bila tim slatko, a sad je slano u nevjerojatnoj prednosti. Veliki sam gurman i jedem s neopisivim užitkom.
Koje vam je omiljeno jelo iz djetinjstva i spremate li ga svojoj djeci?
– Sva jela iz djetinjstva povezana su mi s osjećajem koji su mi pružali. Tako najviše pamtim griz s (previše) kakaa, priganice, pancetu na male kockice i tatin iščevrtani (očišćeni) šipak koji onda jedem ožicom. Sve isto ja pripremam mojim dječacima danas, samo što nam moj tata i dan danas čevrta šipak.
Kako ostajete u formi? Jeste li tip za odlazak u teretanu ili preferirate neki drugi oblik fizičke aktivnosti?
– Nisam previše disciplinirana da se obvežem na svakodnevnu određenu aktivnost, ali sam prilično svestrana pa bi rekla da svaki dan radim nešto. Plivam i ronim s perajama, vozim biciklu, penjem se na Srđ, čeprkam po svom vrtu, trčim kad „mi dođe”, skačem na trampolinu, hodam gore dole niz Bužu…
