AMOart studio na adresi Prijeko 13, u Gradu, prkosi trendu u Dubrovniku. Da se sve što se ima od vrijednih nekretnina, na senzacionalnim lokacijama pretvori u apartman ili fast food ili restoran… AMOart studio koji je nedavno otvorila dubrovačka slikarica Anamarija Obradović u srcu Grada, stoga je pravo osvježenje, umjetnički svemir. Anamarija ga je otvorila uz duhovitu poruku istaknutu na ulazu: This is NOT a fast food place, this is ART STUDIO space.
Što je bio trenutak u kojemu ste prelomili da želite izazovnu slobodu (privatni svaki posao je to) radije od stalog angažmana, budući ste bili zaposleni u dubrovačkom teatru kao dio scenografskog tima?
Nekoliko sam godina razmišljala o tom potezu, a s druge strane nije mi nepoznanica biti freelancer, jer sam do zaposlenja u teatru godinama tako radila.
Ima li slobode bez financijske neovisnosti?
U vremenima gdje je nažalost velikoj većini fokus prema velikoj zaradi, smatram da je manje više.
Otvorili ste svoj atelje u Gradu… na jednom broju 13, bez predrasuda, te uz genijalnu poruku – da to nije još jedan fast food već umjetnički atelje… što mislite koje turisti naš Grad više privlači (u tako sročenoj usporedbi)?
S obzirom na dugogodišnju tradiciju masovnog turizma gdje jedan gost s kruzera ne zna da li se nalazi u Veroni ili Dubrovniku, brza hrana je nadvladala.
Kako ste uopće uspjeli pronaći prostor za svoj atelje i to na toj lokaciji?
S obzirom da sam do unatrag nekoliko mjeseci živjela na toj adresi, sada sam se odlučila otvoriti svoj atelje u prostoru čija sam vlasnica.
Kroz svoje radove otvarate nove vizure na naš grad – nema kiča, nema uobičajenih slatkastih panorama… s kakvom namjerom ga slikate i predstavljate i uspjevaju li to isto u njemu prepoznati i oni koji gledaju vaše radove?
S namjerom da svoj Grad prezentiram onako kako ga vidim, a nerijetko se radi o detaljima arhitekture koji me uvijek iznova impresioniraju i odvlače mi pažnju. Reakcije su jako lijepe i pozitivne.
Što Vas je najviše nerviralo, a što ste naučili u radu na stranim filmskim produkcijama u gradu?
Naučila sam raditi brže zbog zadanog vremenskog roka, a u nekoliko navrata me je nerviralo kada sam bila jedini slikar za cijeli jedan sektor, što znači ogromnu količinu posla.
U vašim radovima mogu se ponekad prepoznati i neki elementi koji lagano izazivaju nelagodu, poput onog osjećaja kad gledaš neki horror, poput nekog šoka… može li se slikati idila u svijetu kaosa u kojemu živimo i kako vi uopće doživljavate ulogu umjetnika u današnjem svijetu?
Meni osobno su oduvijek bile zanimljive društvene teme koje nas okružuju, oko čijih idejnih rješenja moram promišljati. Naravno da se idila može u današnje vrijeme slikati, ali se postavlja pitanje da li je to istina ili prevara poput idiličnih života na društvenim mrežama.
Otkud ideja za (genijalne) Izbečitise?
Inspiracija za Izbečitise dogodila se na prepunoj Ulici od Puča u sred sezone. Promatrala sam ljude koji jedu hodajući. Kasnije se ideja pretočila na globalno stanje u društvu, sve je ubrzano, neizvjesno, ljudi često žive u strahu, ljudi su pod utjecajem raznih vrsta ovisnosti i sl.
Što vama u svijetu kojega smo suvremenici izaziva najviši strah?
Strah imam od potpune kontrole i ograničenosti kretanja čovjeka/čovječanstva.
Što je vama grad?
Grad mi je sve! Grad mi je roditelj, brat, dijete…Grad mi je krv što teče mojim venama i neizmjerno ga volim.
Kakvom biste ocijenili likovnu scenu u Dubrovniku, ima li neko ime koje pomiče granice, koje odskače … po nečemu?
Smatram da Dubrovnik ima jako puno dobrih umjetnika, ali nažalost nemaju svi uvjete za rad i priliku za svoj rad prezentirati…Što se tiče slikarstva u Gradu, obožavam apstraktne serije slika Mara Mitrovića, za koje smatram da su vanvremenske, svemirske, spiritualne… Jednostavno hipnotiziraju.
Nedostaju li vam likovni kritičari koji bi vaše radove stavili pred svoj objektiv prosudbe?
Naravno da fali stručnjaka koji će napisati osvrt i kritiku za nečiji rad. Danas je princip kritike copy-paste najave izložbe ili isječak teksta kustosa.
Kakve reakcije doživite kada stranci uđu u vaš atelje?
Reakcije su odlične, loših zaista nema. Ljudi često komentiraju da su im odlični radovi i da im se sviđa energija samog prostora.
Kad biste trebali nacrtati samo jedan simbol kojim biste predstavili Dubrovnik danas, kako bi on izgledao?
Uf, teško pitanje…sad ovisi da li se gleda s komercijalne strane, to ne bi bio neki lijepi simbol, a s povijesne Grad ima mnoštvo simbola koji bi ga mogli predstavljati, tako da…
Što biste željeli da vaši radovi izazovu kod ljudi koji ih gledaju?
Volim kada ljudi prepoznaju ideju i poruku moga rada.
Na čemu sada radite?
Sada sam okupirana radom u studiju, a što se tiče budućih ciklusa radova, ideje su tu, samo nisu započete. Zima je idealna za stvaranje.
Koliko je Dubrovnik dobar grad za sve potrebe koje jedan umjetnik, intelektualac ima?
Iako sam veliki ljubitelj mora i ljeta, moram reci da mi je sve više draži mirni Dubrovnik i za život i za stvaranje. Nekako je sve bistrije…
Kako je biti stalni stanovnik grada otkad su apartmani nabujali?
Teško i izazovno… Uvjeti za normalan život u Gradu su sve teži. A s druge strane susjedi su ujedno i prijatelji. Malo je ljudi u Gradu, ali drže jedni do drugih.
