Drugi roman Staše Aras (1972.) čehovljanske je atmosfere: ugođaj je bitniji od fabule, unutarnja dinamika važnija od dramskih sukoba, a šutnja nerijetko važnija od riječi. “Suhozid” je motivski – slijedimo li analogiju – kombinacija “Tri sestre” i “Višnjika”, s tom razlikom što su glavne junakinje dvije sestre i dvije im pripadajuće “ratne useljenice”, pa imamo kvartet, a povremeno i kvintet žena, a svjedočimo materijalnom propadanju otočkih plemenitašica i nadiranju nove, partizanske i radničke klase. Nova knjiga Staše Aras je čehovljanska priča o otoku Visu u vrijeme Drugog svjetskog rata – zapisuje Tanja Tolić u recenziji novog romana Staše Aras “Suhozid”, objavljenoj na stranici najbolje knjige.com.
Knjiga je izašla u nakladi izdavačke kuće HENA COM, s uredničkim potpisom Marije Ott Franolić.
U opisu sadržaja stoji:
Drugi svjetski rat odvija se na dalmatinskom otoku, a četiri žene i jedna djevojčica pokušavaju živjeti normalnim životom u neočekivanim i nenormalnim okolnostima. Staša Aras u romanu “Suhozid” poetskim jezikom pripovijeda o sudbinama Anke, Mile, Lidije, Vere, Marte i Blage, toliko ih približavajući čitatelju da gotovo možete osjetiti miris makije i smilja toga škrtog otoka, buru kako vam razmazuje kapljice mora po licu, pod prstima opipati hladan kamen dalmatinskih kuća ili okusiti proju tek izvađenu iz pećnice.
“Suhozid” opisuje kako se život odvija kada se čovjek navikne na glad, čekanje, nepovjerenje, neimaštinu, gužvu, neizvjesnost i strah dok istovremeno dočarava i trenutke živosti, veselja i slavlja, koji poput mladih izdanaka donose svjetlo i nadu čak i u najtežim situacijama. Priču o životima ovih žena nadopunjuju didaskalije, zbog čega povremeno imamo dojam da prisustvujemo igrokazu – kao da se rat i sve što on nosi odvija na nekoj pozornici, dok stanovnici otoka, pogođeni njegovim posljedicama, postaju tek statisti u vlastitim životima.

Staša Aras (Stanislava Nikolić Aras), rođena je u Trogiru. Studij kroatistike završila je u Zadru gdje je i živjela do 2015.
Bavi se književnim moderacijama i organizacijom književnih susreta u Art radionici Lazareti u Dubrovniku.
Vodi čitateljski klub u Knjižnici Dubrovnik te radionice kreativnog pisanja.
Radi kao srednjoškolski nastavnik.
Kreativnim pisanjem, radionicama s mladima, klubovima i organizacijom književnih događanja bavi se dugi niz godina. (Umjetnički ravnatelj umjetničke organizacije Teatro Verrdi, jedna od organizatora književnog festivala Kalibar, urednica programa Književnost u Lazaretima). Piše za i surađuje s: Trećim programom hrvatskog radija, svim relevantnim književnim časopisima u zemlji, knjižnicama (Zadar i Dubrovnik), centrima za mlade i drugim kulturno umjetničkim institucijama.
Do sada objavila: poezija: Takve se stvari događaju ljudima (Algoritam 2014.) Nedolično i vrijedno spomena (Durieux 2015), Premještanja (Hena.com 2020.) zbirke kratkih priča Meke granice (Algoritam 2015.) i 12 pred zidom (Sandorf 2020.) roman Horor vacui (Treći trg, Beograd 2020.)
Za kratke priče dobila je nagradu Vranac na festivalu Odakle zovem, Podgorica 2015. i 2016.; nagradu Mate Raos za najbolju kratku priču, romanom Horror vacui osvojila je prvu nagradu na natječaju Treći trg u Beogradu 2020.
Živi i radi u Dubrovniku.