Na današnji dan, u subotu 9. studenog 1991. godine; dolazi do prave eskalacije razaranja, od kada se neprestano napada područje najuže povijesne jezgre. Toga dana, u 6.50 dat je znak prestanka opće opasnosti. Već u 7.10 sati otpočeo je novi napad, neprijateljske mornarice na Lapad i Gruž, u 7.25 sati dat je znak opće opasnosti za područja Gruža i Lapada. Topovnjače su tukle nasumce. U Gruškoj luci je izgorjelo i potopljeno mnogo barki i brodova, među kojima i »Argolys« i remorker »Delta«. Pogođeni su hoteli »Dubrovnik palace«, »Tirena«, i »Libertas«. Granate različitih kalibara padale su po cijelom naseljenom dijelu Lapada i Montovjerne, gdje je pogođeno više stambenih, objekata i uništeno mnogo vozila. Granate su pogodile i Biskupski dvor, Kapucinski samostan Gospe od milosrđa, crkvu Sv. Vinka Paulskog u Pilama, Sv. Križa u Gružu, Sv. Vlaha na Gorici, Gospe od milosrđa, samostan časnih sestara službenica Milosrđa na Pilama. Nakon napada na Srđ u 9.55 sati, znak opće opasnosti dat je za cijelo područje grada. Pogođeni su hoteli” “Belvedere” i “Argentina”, a zapaljivim mecima se sa položaja federalne armije na Žarkovici nastojalo zapaliti otok Lokrum. U 13.55 sati dva zrakoplova “kasetnim bombama” gađala su tvrđavu Imperial na Srđu. Tijekom svih ovih napada, poginulo je 6 dubrovačkih branitelja, smrtno su stradale četiri cilne osobe, dok ih je deset lakše ili teže ozlijeđeno.
Od 7. do 15. studenoga tzv. JNA sa svojim snagama, TO Herceg Novi i Odred granične milicije Boka izvedeni su napadi kojima su, uz potporu artiljerije, mornarice i zrakoplovnih snaga, nastojali ovladati visovima iznad Grada.
U zapovijedi koju je na današnji dan, 9. studenoga 1991. godine, izdao komandant 9. VPS admiral Miodrag Jokić navodi se: “ovladati širim rejonom Dubrave i Rijeke Dubrovačke, izbiti na liniju Žarkovica – Srđ – Strinčijera – Gradci – Komolac – Rijeka Dubrovačka i uspostaviti potpunu blokadu Dubrovnika s kopna i mora i primorati neprijatelja na predaju.” Radi iznimne težine stanja u kome se našla obrana Grada, predsjednik RH dr. Franjo Tuđman izdao je, istoga toga dana, 9. studenoga Naredbu o općoj mobilizaciji na dubrovačkom području, a Dubrovnik je radi svoje sigurnosti odlučila napustiti i europska promatračka misija.
U teškim bojevima agresor je uspio zauzeti Bosanku, nanoseći dubrovačkim braniteljima velike i bolne ljudske gubitke. U obrani Bosanke, prilikom izvršenja borbene zadaće, na današnji dan, 9. studenoga 1991. godine, poginuli su dubrovački branitelji: pripadnici ZNG-e, Hamdija Kovač i Vedran Ivošević, Antonio Vatović, kao pripadnik specijalne postrojbe MUP-a, Mario Pezzi, kao pripadnik HV-e, pripadnik HRM-e Franci Lazibat, i pripadnik djelatnog sastava MUP-a Željko Raguž. Na današnji dan, 9. studenoga 1991. godine, kao civilne žrtve u Domovinskom ratu na dubrovačkom području, poginuli su: Niko Čupić, iz Vodovađe, rođen 1921., Antun Lang, iz Dubrovnika, rođen 1924., Luce Spremić, iz Vitaljine, rođena 1911., te Marin Lučić, iz Zagrude, rođen 1970.
izvor:Gradoplov
