U Dubrovniku je prije pola stoljeća, 31. ožujka 1971. godine umro književnik, etnograf i publicist Tomislav Macan.
Rođen je u Dubrovniku 26. srpnja 1905. godine, a u rodnome je gradu završio učiteljsku školu. Učiteljevao je na otoku Mljetu i u Župi dubrovačkoj odakle je radi svojih domoljubnih stavova 1933. bio premješten na službu u Crnu Goru. Potom je službovao u neretvanskome Kominu i na Korčuli gdje ga je zatekao početak Drugoga svjetskoga rata. Talijanske okupacijske vlasti prisile su ga na povratak u Dubrovnik gdje je postao školski nadzornik. Nakon završetka rata nije se mogao zaposliti u struci, već je od 1948. do umirovljenja radio kao činovnik u građevinskoj tvrtki „Graditelj.“
Kao pravome narodnome učitelju raspon njegovih interesa bio je iznimno širok: godinama se javljao prirodoslovnim, etnografskim, povijesnim, vjerskim i kroničarskim crticama u različitim publikacijama od kalendara i almanaha do časopisa i zbornika. Ipak, najveći je dio njegova bogatog opusa objavljen tek tridesetak godina nakon smrti, u neovisnoj Hrvatskoj, i to zalaganjem njegova sina, povjesničara Trpimira Macana (Dubrovnik, 1935.).
No, Tomislav Macan važan je i jer je bio kroničar Grada, a posebno kroničar Feste sv. Vlaha. Upravo zahvaljujući njegovim zapisima poznate su pojedinosti slavljenja Feste u drugoj polovici 20. stoljeća, od završetka Drugoga svjetskoga rata do autorove smrti. Kroničarski pedantno, a istodobno lirski toplo, on bilježi vremenske prilike i neprilike, biskupe i svećenike, koncerte, propovjednike, anegdote i ugođaj te najvažnije dubrovačke svakogodišnje proslave. O festi sv. Vlaha tako svjedoči njegova knjiga „Vlasićki zapisi“ (objavio Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku, 1997.) i „Pisma Vlahu“ (objavio Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku, 2006.).
Kao kroničar ne samo Dubrovnika, nego i svoje omiljene Župe dubrovačke, posebno je bio vezan uz crkvu Gospe od Obrane na Dupcu za čije je održavanje godinama skrbila njegova obitelj. Kada je prilikom izgradnje Jadranske magistrale (1962-1965.) bilo nužno izmjestiti drevnu Gospinu crkvicu na novu lokaciju angažirao kako bi se to učinilo što dostojanstvenije i ljepše, o čemu je samoinicijativno vodio kroniku i fotografsku dokumentaciju. Uz dnevničko praćenje radova razgradnje stare i gradnje nove crkve u te je zapise dodao vijesti o nastanku, povijesti, zgodama i pobožnostima vezanima za staru crkvu Gospe od Obrane. Ta su vrijedna svjedočanstva objavljena 2003. godine kao samostalno izdanje.
Spomenimo i da je Tomislav Macan prigodom posvete nove crkve Gospe od Obrane 1966. spjevao i tekst jedne himne na čast Gospi. Umjesto zaključka navedimo citat ovoga samozatajnoga kroničara Feste sv. Vlaha u dvadesetome stoljeću. Tomislav Macan je u jednome svome zapisu o Festi 1967. godine zabilježio:
Ponovio se stoljetni prizor preko Place [Straduna] u doba ophoda: barjaci su zasjenili sve, pak ostali oni i Parčeva glava [relikvija] u živome okviru puka. Prošla je nekadašnja vojska One, koja ode, Dubrovačke Republike, prateći kneževski hod Parca kroz Grad kao i vazda dosada, u svim mijenama povijesti u Hrvatskoj.
izvor: Fb Dubrovačke biskupije
