Svaki dan preletim po vijestima da vidim što se događa u ovom sve luđem svijetu, pa mi je – na moju nesreću – oko palo na jedan „natječaj“. Iako sam svakodnevno koncentriran na montažu svog novog dokumentarnog filma, jednostavno nisam mogao odoljeti da ne napišem par redaka – zapisuje fotograf i producent Nikola Duper, komentirajući natječaj Nacionalnog parka Mljet. Evo cijelog komentara:
„Javna ustanova Nacionalni park Mljet organizira FOTO NATJEČAJ s ciljem prikupljanja fotografija prirodne, kulturne i tradicijske baštine kao i ostalih aktivnosti na otoku Mljetu.“
Par dragulja iz uvjeta:
“Fotografije ne smiju imati potpise, oznake, vodene žigove…“
Naravno, koji fotograf bi želio da se zna čiji je rad?
“Povjerenstvo bira tri „najljepše fotografije“ koje će biti objavljene na Facebook stranici NP Mljet i nagrađene ulaznicama i „poklon paketom“. Prva nagrada – 4 višednevne ulaznice, druga i treća po 2.”
Što je bolja nagrada za fotografa koji poklanja svoj autorski rad od – prilike da sam sebi ponovno plati put i smještaj, da bi posjetio mjesto gdje je već bio, i fotografirao još? Predlažem, kao utješnu nagradu, druženje s „povjerenstvom”.
–
“Organizator fotografije može koristiti u svim promotivnim materijalima, i to bez ikakve naknade. “
Sjajno: vi radite, oni koriste bez božemiprosti naknade – svi sretni.
Dakle, prva nagrada vrijedi par stotina eura u ulaznicama + misteriozni poklon paket (koji, pretpostavljam, krije najnoviji fotoaparat). Druga je upola manja, a treća… o trećoj nagradi su, pretpostavljam, dugo vijećali pa je, u nedostatku kompromisa, netko prelomio rekavši: neka bude k’o i druga, karta i paket “manje-više”, neće Mljet propasti.
Ova objava jasno otkriva nekoliko problema:
1. Potpuno neshvaćanje promocije.
Promocija u turizmu stvara prvi dojam odredišta i oblikuje doživljaj
potencijalnih posjetitelja. Dobra promidžba privlači turiste, povećava
posjećenost i jača lokalnu ekonomiju.
2. Obezvređivanje profesije fotografa.
Profesionalci donose znanje, iskustvo i tehničku kvalitetu koja razlikuje
prosječnu od vrhunske prezentacije. Oni znaju uhvatiti autentičnost i
emociju destinacije, pripremiti materijal za različite medije i usmjeriti
poruku pravoj publici. To se vraća većom posjećenošću i jačanjem odredišta.
3. Nepoštivanje vlastite baštine.
Ako je vrijednost promocije jednog nacionalnog parka svedena na desetak
ulaznica (i poklon paket), jasno je koliko se cijeni i park i otok.
Usput, NP Mljet ostvaruje godišnje prihode od oko 3,2 milijuna eura, a na promidžbu troši tek 30 tisuća. Na EU fondove prijavljeno je 10 tisuća, dok je za „intelektualne i osobne usluge“ otišlo čak 403 tisuće. Ima li među tim „intelektualcima“ barem jedan koji bi vam objasnio da bi ustanova vašeg tipa trebala ulagati barem 120 tisuća eura godišnje u promociju? Nema, očito.
Prema javno dostupnim parametrima, raspodjela tog ulaganja izgledala bi otprilike ovako: 30 tisuća za foto i video produkciju, 35 tisuća za digitalni marketing, 12 tisuća za web, 12 tisuća za tiskane materijale, 18 tisuća za PR i suradnje te 12 tisuća za sajmove i događanja.
Ali ako ništa drugo – evo sjajnog modela i za građevinare: raspišite natječaj za besplatni projekt mosta, a najbolji arhitekt neka dobije godišnju kartu za autoput.
