Zanimljivu priču o maloj kućici u Lapadu ispričao je Ivo Batričević na svojoj fb stranici Dubrovnik nekad, probudivši ponovno crtu nostalgije za nekim vremenima, a i više ljudima u tim vremenima…
Batričević zapisuje: ova mala kućica i danas stoji na svojem mjestu gdje je izgrađena pred više od 120 godina, te je po meni i dio povijesne baštine Lapada.
Drago mi je da obitelj Hure nije prodala ovaj vrijedan komad zemlje te je u njihovome vlasništvu iz sentimentalnih razloga. Mario Hure zadnji živući lapadski poljoprivrednik,ribar i suosnivač i igrač nogometnog kluba Plamen-kasnije GOŠK, te njegov sin Pero i dan danas se brinu da kućica uredno izgleda.
Kuću je vjerojatno napravio Mariov otac koji je oko 1900 godine doselio iz malenog mjesta Brusje na otoku Hvaru, nakon što je njihove vinograde poharala filoksera te zajedno sa obiteljima Plenković, Hure Mandić, Dulčić, Skansi i drugi koji su ustvari danas najstariji, a možda čak i najbrojniji starosjedioci Lapada.
Ovaj predio Lapada se zvao na Mihajlu te je tu npr. 1883. godine popisano šest kuća i sedam stanovnika. Nakon 1900. godine gore navedene obitelji su gradili ovakve male trudbeničke kućice te su zasadili svoje vinograde, maslinike itd. a neki od njih su izgradili pansione kao što je Petar Miličić izgradio poznati pansion Dalmacija otvoren daleke 1912. godine, a također i današnju vilu Salvator je izgradio jedan od obitelji Hure te se tada zvao pansion Madeira.
Znači, ove male kućice su osim lapadskih ljetnikovaca bile među rijetkima u Lapadu te se iza 1900. godine počele pomalo graditi, ali ne tako brzo jer cijeli poluotok Lapad koji se prostirao od Boninova pa prema zapadu je 1921. godine u popisu stanovnika imao samo 774 stanovnika. Danas taj pitomi Lapad… – završava Batričević s trotočkom, koju bi današnji Lapađani svakako mogli dovršiti na svoj način.
