Hrvati iz Watsonvillea razvili su učinkovite transportne sustave i uspješno su otpremali robu u istočne gradove SAD-a u godinama prije nego što su bili dostupni željeznički vagoni s hladnjacima i izravne brodske rute.
Donna F. Mekis i Kathryn Mekis Miller, autorice su knjige Blossoms Into Gold: The Croatians in the Pajaro Valley čiji se prijevod na hrvatski jezik očekuje u 2026. godini, a ulomak iz knjige prenosimo sa fb stranice Prijatelji konavoske baštine.
Šest godina smo istraživale povijest Hrvata u dolini Pajaro za našu knjigu Blossoms into Gold, The Croatian in the Pajaro Valley. Tijekom tih godina pojavilo se nekoliko važnih tema koje bismo željeli podijeliti s vama.
Kada ljudi migriraju iz jedne zemlje u drugu, prate ih njihove jedinstvene tradicije, perspektive i načini života. Većina hrvatskih imigranata u Kaliforniji koji su se naselili u Watsonvilleu i okolnoj dolini Pajaro bila je iz Konavala, dijela bivše Dubrovačke Republike. Republika je davala prioritet i isticala se u organiziranoj vladi, diplomaciji te međunarodnom brodarstvu i trgovini. Vjerujemo da su imigranti iz Konavala sa sobom u Kaliforniju donijeli svoje tradicije i kulturno znanje. Bili su naviknuti na trgovinu izvan lokalnih granica i od malih nogu su prepoznavali potencijalne prilike kada bi ih vidjeli. Njihovi djedovi i pradjedovi mogli su svjedočiti stoljećima poslovnim odnosima kao važnom segmentu velikog uspjeha Dubrovačke Republike. Svoje znanje i iskustva prenosili su svojoj djeci i unucima usmenom predajom generacijama.
Osim toga, doseljenici iz Konavala odrasli su u tradicionalnim zajednicama (velikim kućama).
Zajednica se sastojala od obiteljske kuće i imanja gdje je živjelo, obrađivalo zemlju i trgovalo do četrdeset članova proširene obitelji. Svi su radili zajedno unutar visoko organizirane obiteljske jedinice, gdje je odluke donosio voditelj obitelji (domaćin) na temelju organizacije i produktivnosti, a ne želja pojedinaca. Redoslijed i vrijeme svakodnevnih poslova svakog člana obitelji određivalo se u svrhu učinkovitog unutarnjeg funkcioniranja zajednice, proizvodnje i trgovine s vanjskim svijetom. Zajednice su bile ključne za opstanak konavoskih obitelji, kako društveno tako i ekonomski, s ciljevima proizvodnje i profita.
Područje kulturne antropologije prepoznaje kako imigranti donose svoje raznolike kulturne tradicije u svoja nova društva, obogaćujući kulturni krajolik i doprinoseći novim načinima gledanja i postizanja ciljeva. Najraniji doseljenici iz Konavala bili su voljni i sposobni uprizoriti novi poljoprivredni gospodarski lanac sličan onome koji su poznavali kod kuće. Podrazumijevali su sudjelovanje i doprinos razvitku svake razine gospodarskog lanca.
Kada su se ovi mladi ljudi iskrcali u Kaliforniji u posljednjim desetljećima 19. stoljeća, bili su u stanju definirati korake poljoprivrednog rada, organizirati učinkovite prometne sustave, upravljati bankarstvom zajednice i kasnije razviti nove oblike marketinga. Najvažnije je, međutim, da su prepoznali svježe voće kao robu koju se može otpremati na velike udaljenosti i van granica države u vrijeme kada drugi ljudi u Kaliforniji nisu razmatrali tu mogućnost.
Organizacijska struktura koju su postavili Konavljani u Watsonvilleu omogućila im je razvoj i održavanje visoko produktivne proizvodnje i plasmana jabuka te pokretanje popratnih poslova kroz period od gotovo stotinu godina.
Veliki broj faktora se poklopio da su Konavljani postigli u dolini Pajaro ono što su postigli: njihovo razumijevanje da je trgovina na velike udaljenosti izvediva, njihovo kulturno razumijevanje rada u strukturiranim organizacijskim skupinama, nadalje dostupnost zemlje i dolazak željeznice uz nedostatak radne snage u dolini Pajaro, propast uzgoja jabuka u obližnjoj dolini Santa Clara kao i brzo rastuće stanovništvo San Francisca.
Uspjeh ovih Hrvata opisan je u romanu Dolina Mjeseca autora Jack Londona iz 1913.godine. U romanu farmer po imenu Benson razgovara s mladim parom koje je pokupio na putu za Watsonville:
„Pričekajte dok ne stignemo do doline Pajaro… Pokazat ću vam što se može učiniti sa zemljom… Znate li kako sada zovu dolinu Pajaro? Nova Dalmacija… Mi Jenkiji smo mislili da smo pametni. Ali, Dalmatinci su došli i pokazali da su pametniji… Prvo su radili kao nadničari u berbi voća. Zatim su počeli, po malo, kupovati jabuke na drveću. Što su više novca zarađivali, to su njihovi poslovi postajali veći. Ubrzo su počeli iznajmljivati voćnjake na dugoročne ugovore. A sada počinju kupovati zemlju. Neće proći dugo prije nego što posjeduju cijelu dolinu… Eto, ti Dalmatinci već prodaju jabuke iz doline Pajaro na južnoafričkom tržištu…“
Vjerujemo da su ovi Hrvati vidjeli priliku i uspješno je iskoristili jer su razumjeli mogućnosti prijevoza na velike udaljenosti; suradnje u zajednicama kao strukturiranim grupama (koje su oponašali u izgradnji industrije jabuka u Watsonvilleu) te u organiziranju svih razina poslovanja s proizvodnjom voća – od poljoprivrednih radnika do radnika u pakirnicama i članova upravnog odbora banaka. Hrvatski imigranti iz Konavala su uspješno razvili prvi model za transport svježih proizvoda iz Kalifornije diljem Sjedinjenih Država i u inozemstvo. Sve zapadne države brzo su usvojile ovu metodologiju, model koji je i danas na snazi.
Srednja Europa, d.o.o. će objaviti Blossoms Into Gold: The Croatians in the Pajaro Valley na hrvatskom jeziku u 2026.
