“Konačno riješenje ove priče oko škole i mobitela, trebala bi biti konkretna, jasna i glasna poruka o zabrani nošenja mobitela u školu, izravno od resornog ministra i Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, koja bi se odnosila na sve osnovne škole ( srednje škole su specifičnije za ovakvom mjerom i iziskuju drugačiji pristup ovom problemu).
E sad zamislite da svi hrvatski mediji prenesu da se od početka školske godine ova mjera uvodi u sve škole kao obaveza, da dođe odluka na sve škole, da se u školu mogu nositi samo i isključivo satovi za pozive i poruke.
Zamislite da se ministar obrati u udarnom terminu Dnevnika, sa porukom da se strogo zabranjuje uporaba i nošenje mobitela u školu za osnovnoškolce, i da odluka stupa na snagu od prvog dana školske godine uz predstavljene ozbiljnih sankcija za pojedince ukoliko se ne provodi mjera.
Siguran sam da bi benefite od ovakvih mjera imali prije svaga učenici, ali i svo nastavno osoblje ali i roditelji.
Imam osjećaj da smo se počeli skrivati iza želja učenika, roditelja, nečeg nametnutog, da smo zaboravili odgojno-obrazovnu svrhu društva da zaštitimo učenike od njih samih i od globalnih anomalija.
Čini mi se kao da se bojimo javno reći ono što nije dobro, prokazati ono što je štetno, kao da nam autoritativnost postala nepoželjna, nego radije biramo liniju manjeg otpora koja nas vodi prema permisivnom odgoju koji nam kaže da se ne treba previše truditi, jer će se „to nešto“ svakako dogoditi.
Bez jasno postavljenih zabrana i granica, izgubiti ćemo temeljnu odgojno-obrazovnu funkciju škole.
Opet naglašavam, ukoliko roditelji imaju potrebu komunikacije s djecom iz objektivnih razloga, osobno bi dozvolio jedino satove preko kojih se može ostvariti poziv i poslati poruka, a koji za vrijeme nastave moraju biti ugašeni, jer realno živimo u takvom vremenu konstante komunikacijske ovisnosti.
Mnoge puno razvijenije države su shvatille iz raznih znastvenih istraživanja koliko negativnosti nosi epidemija mobitela u školi.
Ekranizacija društva općenito, gdje su djeca sve manje koncentrirana, odsutna, gdje im je pažnja skraćena, gdje mobitel ima veliki remetalački faktor na cijeli nastavni proces i još cijeli niz činjenica koje govore u prilog tome, da ih makar za vrijeme nastavnog procesa zaštitimo od digitalnog života koji je apsolutno zavladao životima naše djece i razara ih u svakom pogledu.
Neki ljudi kažu da od zabrana nema ništa, da su one kontraefektivne, ma ljudi moji, ako u školu možemo zabraniti neprimjerenu odjeću, unošenje bilo kakvih opasnih predmeta i naprava primjerice, zbog čega nebi mogli zabraniti nešto što apsolutno nije potrebno za vrijeme nastavnog procesa.
Pitanje zabrane je pitanje vremena, a posljedice će biti katastrofalne i razarajuće za društvo, obitelj i pojedinca, kada konačno shvatimo koliko štete našoj djeci rade mobiteli.
Sačuvajmo ih makar u školi. Tih par sati, neka djeca budu ono što trebaju biti. Zaigrana, nasmijana koja ne bulje zomboirano u ekran.
Toliko smo im dužni. Naša je obaveza da ih štitimo. Da im pružimo šansu na učenje, mir, tišinu, koncetraciju, usredotočenost, na pogled oči u oči”, na svom Facebooku objavio je Ivica Hajdić.
