Dubrovačka akademska slikarica Ivana Jovanović Trostmann u palači Sponza otvorila je izložbu pod nazivom “Povratak”.
Na izložbu se osvrnula Katja Bakija naglasivši kako slikarica ove godine obilježava 36 godina umjetničkog rada.
“Opus Ivane Jovanović Trostmann proteže se kroz više desetljeća trajnog, predanog stvaralaštva koje neprestano oscilira između obala Mediterana i nevidljivih obala duhovnog. Njezine slike upisuju u sebe svjetlost juga i tišinu molitve; tvarnost boje i neuhvatljivost simbola. U toj napetosti oblikuje se rukopis umjetnice koja je, ostajući vjerna vlastitom unutarnjem impulsu, izgradila prepoznatljiv slikarski svijet. Taj svijet kroz desetljeća rada gradi se na se na spoju svjetlosti i tišine. To je svjetlost Mediterana – ona dubrovačka, snažna, sunčana i prozirna, koja oblikuje prostor i vrijeme, ali i svjetlost unutarnja, sakralna, koja progovara iz dubine duše. U njezinim slikama ta se dva izvora susreću, stapaju i tvore jedinstven umjetnički krajolik u kojemu se osobno iskustvo prelijeva u univerzalne simbole.
Mediteranski motivi – more, sunce, kamen, maslina, svjetlucanje horizonta za Ivanu Jovanović Trostmann nisu tek pejzaž, već duhovni ambijent u kojemu se rađa i oblikuje iskustvo vjere. Oni su metafore postojanosti i vječne mijene, upisani u tkivo boje koja se razlijeva poput molitve. Koloristička raskoš njezina slikarskog rukopisa – od zagasitih plavih i zelenih tonova do blistavih bijelih i zlatnih naglasaka – priziva atmosferu juga: sunce koje nikad posve ne prestaje sjati, more koje ne prestaje disati, kamen koji vječno pamti. Ipak u tom mediteranskom svjetlu uvijek je prisutna i dimenzija transcendencije: platno se otvara kao prostor tihe meditacije, dijaloga s nevidljivim.
Trideset i šest godina stvaralaštva Ivane Jovanović Trostmann nisu samo umjetnički put, nego i svjedočanstvo o dosljednosti u traženju smisla, o potrazi koja se nikada ne iscrpljuje, jer iznova pronalazi snagu u Kristu i anđeoskim glasnicima vjere. Njene slike ostaju kao tragovi svjetlosti – ponekad vedre i prozračne, ponekad tamnije i zatomljene – ali uvijek prožete dubokom vjerom u moć umjetnosti da preobrazi, da posvijetli i najtamniji kutak ljudskog postojanja.
U tom smislu, ova izložba nije samo pogled unatrag, nego i poziv na putovanje. Na putovanje kroz svjetlost Mediterana i tišinu sakralnog – kroz slike koje, i nakon trideset i šest godina, još uvijek dišu snagom prve molitve”, rekla je Bakija.
Izložba ostaje otvorena do 20. listopada.
