Predavanje povjesničara umjetnosti i doktora znanosti Ivana Viđena “Velika Festa 1926. u dubrovačkom tisku: 900. obljetnica prijenosa relikvije Parčeve glave” održano je u utorak, 27. siječnja 2026. u Znanstvenoj knjižnici u sklopu programa „Priče iz Ragusine“ i ususret ovogodišnjoj Festi dubrovačkog Parca. Okupljene je uvodno pozdravila knjižničarka Iva Dedo.
– Ovo predavanje podsjetilo je publiku na Festu prije sto godina. Godine 1926. obilježavala se 900. obljetnica od prijenosa relikvije glave svetog Vlaha u Dubrovnik, koja se prema srednjovjekovnim kroničarima dogodila 1026. Prije sto godina, 1926. Dubrovčani su na iznimno svečan način proslavili tu obljetnicu. Ona je bila posebna, ne samo zbog svetog Vlaha, nego i zbog niza drugih društvenih i političkih događaja tih godina. To je bila prva velika obljetnica nakon dugo godina povezana sa svetim Vlahom jer ona koja je padala 1916. godine nije mogla biti svečano proslavljena radi Prvog svjetskog rata. Dubrovčani su se gotovo pa natjecali kako bi što raskošnije i veličanstvenije proslavili tu obljetnicu – istaknuo je Viđen.
Prema periodici koja se čuva u Zbirci Ragusina predavač je sustavno prošao kroz prikaz Feste od prije sto godina. Dubrovački tisak bio je glavni medij onog vremena. U Gradu je izlazilo nekoliko tjednika i jedan mjesečnik. Najiscrpniji prikaz odvijanja Feste svetog Vlaha donosile su novine Narodna svijest. Bogate detalje naveo je i mjesečnik List Dubrovačke biskupije krajem siječnja 1926. U novinama saznajemo dosta pojedinosti o pripremama, odvijanju i zatvaranju Feste koja je imala gotovo identične sastavnice kao i danas.
Crkvene svečanosti te godine vodio je papinski nuncij Ermenegil do Pellegrinetti kao izaslanik pape Pija XI. Velika zanimljivost, čak i za današnje doba, jestnuncijev govor pred Katedralom koji je održao na hrvatskom jeziku. On je za vrijeme boravka posjetio velike dijelove Biskupije i znamenitosti Grada. Nakon Feste posjetio je i Kotorsku biskupiju.
Državni vrh iz Beograda predstavljao je ministar prosvjete i vođa HSS-a Stjepan Radić. On je osim predstavljanja vlasti u Dubrovniku održao nekoliko stranačkih skupova s mnoštvom okupljenih građana. Jedan od njih odvio se na samu Kandeloru. Radić je govor održao i u Pridvorju, navečer na blagdan svetog Vlaha. U Gradu je ostao sedam dana, za vrijeme kojih je obišao sve škole te prilikom jedne inspekcije čak smijenio ravnatelja Učiteljske škole, s obzirom na ranije zaprimljene pritužbe o obavljanju rada.
Na Festu je te godine stiglo i nekoliko biskupa, što je pridonijelo dodatnom značenju. Među njima su bili mostarski biskup Alojzije Mišić i šibenski biskup Jeronim Mileta. U to vrijeme dubrovački biskup bio je Josip Marcelić, s pomoćnim biskupom Vlahom Barbićem. Papinski nuncij nakon Feste odlazi u Beograd odakle je poslana zahvala biskupu Marceliću u kojoj se iskreno zahvalio domaćinima na dočeku.
Novine su te godine zabilježile popis svih festanjula od 1873. Taj popis zasigurno nije potpun, što se može potvrditi po istraživačima kao što je Dubravko Kovačević, istaknuo je Viđen. U tisku se spominje i Crkveni pjevački zbor pri Katedrali koji je formalno osnovan iste godine. Predavač navodi kako je zbor bio jedan od poznatijih u tadašnjoj državi, ali i šire. U zboru su djelovali amateri koji su se profesionalno bavili drugim poslovima, no kako ističe Viđen, mogli su parirati današnjim akademskim zborovima. Predavač je spomenuo i druge zanimljivosti vezane uz običaje, od kojih su se mnogi i danas zadržali. Tako se igrala tradicionalna tombula, prije koje su se održavale utrke u vrećama s pršutom kao nagradom. Pucalo se iz topova sa zidina, što je zvučalo neopisivo glasno. Te godine senzacija je bila i puštanje tri balona, od kojih je jedan bio s likom svetog Vlaha i jedan s likom Gospe. Ono što je još zanimljivo naglasiti jest da Festa u to doba nije bila centralizirana u Dubrovniku. Slavila se u Slanome, Primorju, Stonu, Janjini, Babinom Polju i drugim mjestima.
Ono što je Viđen naglasio i zaključio tijekom predavanja jest kako svete moći nemaju prvenstveni značaj muzejskog primjera jer njihova veća svrha leži u činjenici da trebaju biti dostupne ljudima i u tom smislu njihovo značenje prelazi umjetničko, materijalno i slična značenja. Osim toga, podsjetio nas je kako suvremeno društvo voli prikazivati i hvaliti se brojkama. Dao je primjer barjaka, kojih je 1926. bilo svega 49, ali su ljudi bili zadivljeni tim brojem. Ono što možemo zaključiti je kako nećemo štovati svetoga Vlaha više ako brojimo Feste, zaključio je predavač.
