Nepromišljeni potez ravnateljice Državnog arhiva u Dubrovniku, Nikoline Pozniak da svojoj kćeri plati proslavu 18. rođendana u Sponzi, umjesto dana koji će pamtiti kao najsretniji ulazak u punoljetnost, toj će djevojci ostati u veoma lošoj uspomeni. Jer, bez obzira na to što je sve izvedeno kako treba, račun je plaćen po uvjetima po kojima svatko od “domaćih” može iznajmiti prostor Sponze (a sve je dokumentirano u nastavku), to se ne radi. Rukovodeće funkcije sa sobom nose ograničenja, ne privilegije, iako se često događa upravo obrnuto. Stariji bi ljudi rekli, valja dva puta promisliti, prije nego što se učini, jer danas više povratka nema. Mediji vrište, društvene mreže gore, mama i kćer Pozniak danas su najspominjanije osobe i sigurno je, ne u lijepom kontekstu priče.
Ovakvim nepromišljenim potezom Nikolina Pozniak je na sebe navukla bijes mnogih naših sugrađana koji u tome vide bahatost, aroganciju, nepoštivanje kulturne baštine, sve najgore ljudske osobine koje se oslobađaju iz čovjeka dolaskom na neku vodeću poziciju.
Naime, sve je krenulo od videa na društvenim mrežama, na kojemu se vidi djevojka koja nosi tortu, mladost koja pleše i pjeva… Prizoru koji upućuje na to da se u Sponzi puštala zabavna glazba novi je značaj pripisan kad se saznalo da je riječ o kćeri ravnateljice Državnog arhiva u Dubrovniku. Naime, prema odluci za koju znaju svi organizatori bilo kakvog eventa u Sponzi, u tom spomeniku kulture smije se čuti jedino klapska i klasična glazba. Potpuno je bila kriva procjena da mladi ljudi tih godina neće učiniti zabavu “na svoj način” i da će joj zapjevati pianissimo sretan rođendan.
Ravnateljica Pozniak nam je poslala račun koji je izdan 19. svibnja u 10.30, prvog radnog dana nakon proslave rođendana koji je bio u petak navečer. Proknjižen je 20. svibnja. Dostavila je i odluku kojom potkrijepljuje svoju izjavu da pod tim uvjetima svatko od domaćih ljudi može iznajmiti prostor Sponze. Cijena za tvrtke koje organiziraju, primjerice, vjenčanja ili neke zahtijevnije evente je trostruko veća.
Sve je, reklo bi se, napravljeno po protokolu, ali je u čitavom ovom slučaju od ovog protokolarnog puno bitnije – ovakve se stvari jednostavno sebi ne dopuštaju! A čitav ovaj slučaj otvara i još jedno pitanje – bi li se trebale dodatno ograničiti vrste zabave u ovakvim spomenicima kulture. Jer, Sponza nije jedina ustanova koja dopušta organizaciju zabavnih sadržaja.
Maknite je.
Nije ni trebala tu doć.
Previše buke zbog majke koja je za svoju kći platila okupljanje sa prijateljima. Žao mi te mlade obitelji što je stavljena na stup srama jer su mladi zapjevali Rozginu “lavicu” a ne u pola glasa neku klapsku, pa im želim svako dobro i nek ne idu pjevati npr. u Irsku i sl.