Ivo Botica, Pero Nenada, Miho Klečak, Mario Mandić, Mladenko Čavara, Mato Damjanović, Mario Matana, Zdenko Baričević, Tomislav Bender, Ante Jerko Landikušić, Božo Merčep, Ivan Raič, Siniša Tkalec i Vladimir Vuković – njihova imena zauvijek žive u spomenaru herojske obrane Grada koji je ostao slobodan zahvaljujući i njihovoj žrtvi.
Prva polovica studenog 1991. godine, na dubrovačkom ratištu bila je jedno od najtežih i ključnih razdoblja obrane Grada. Bilo je to vrijeme kada su kulminirala neprijateljska nastojanja da Grad prisile na predaju i na taj način ga zauzmu.
Malobrojni, ali hrabri branitelji, pružali su žestok otpor brojnijoj i bolje naoružanoj neprijateljskoj vojsci. I danas se pitamo, kako je moguće da su uspjeli pobijediti taj neprijateljski stroj koji nas je nemilosrdno gazio. Odgovor možda leži u činjenici da je njihovo glavno oružje bilo srce koje je kucalo za Domovinu i hrabrost koju je teško i opisati.
U tim ključnim bitkama obrane, na današnji dan su, braneći svoj Grad u Komolcu poginuli Ivo Botica, Pero Nenada, Miho Klečak i Mario Mandić.
Na Strinčjeri su istog dana svoje živote za slobodu hrvatskog juga položili Mladenko Čavara, Mato Damjanović, Mario Matana, Zdenko Baričević, Tomislav Bender, Ante Jerko Landikušić, Božo Merčep, Ivan Raič, Siniša Tkalec i Vladimir Vuković.
U zaboravu za njih nikad ne bude mjesta!
