Kritičko izdanje Gučetićevih komentara Aristotelove De anima (puni naslov Nicolaus Viti Gozzius: Breve compendium in duo prima capita tertii De anima Aristotelis. A Critical Edition With Introduction and Indices, objavljeno u belgijskoj izdavačkoj kući Brepols 2024.) predstavljeno je 6. svibnja 2025. u Znanstvenoj knjižnici. Knjigu su predstavili autori uvodne studije dr. sc. Pavel Gregorić s Hrvatskog instituta za filozofiju i prof. dr. sc. Šime Demo s Odsjeka za hrvatski latinitet Fakulteta hrvatskih studija.
Okupljene je uvodno pozdravila voditeljica Znanstvene knjižnice Paula Raguž koja je podsjetila kako su prošle godine u travnju docentica Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli Gorana Stepanić i Pavel Gregorić, u sklopu petogodišnjeg projekta „Hrvatski renesansni aristotelizam: Nova era u mišljenju povijesti“, predstavili knjigu Gučetićevih komentara uz Aristotelovu Retoriku.
Gučetić je za života objavio devet djela, između ostalih u to spadaju teološki spisi, komentari u dijaloškoj formi, komentari uz Aristotelovu Politiku…Međutim postoji i rukopisna ostavština koju je Gučetić ostavio, a ona spadaju u neobjavljena djela za autorova života među kojima je i Breve compendium in duo prima Capita Tertii De anima Aristotelis (1606.). Gregorić i Demo predstavili su prvo izdanje kompendija filozofskih i teoloških problema Gučetića (1549.–1610.) koji proizlaze iz Aristotelovog djela De anima, Knjiga 3, Poglavlje 4, gdje Gučetić započinje raspravu o mislećem dijelu duše, odnosno intelektu (nous). Nakon interpretacije od strane istaknutog srednjovjekovnog aristotelovca Averroesa (1126.–1198.), ovaj tekst je oblikovao veći dio rasprave o besmrtnosti duše u srednjem vijeku i renesansi. Radi se o pet komentara na Aristotelove tekstove o besmrtnosti duše. Tom temom su se u renesansni filozofi bavili više nego ičim drugim. Gučetićev Breve compendium svjedočanstvo je ovih rasprava, zanimljivo zbog odabira tema u vezi s Aristotelovim tekstom, te zbog otvorene obrane averroističkog stajališta u kasnim desetljećima 16. stoljeća.
Zabranu poučavanja Aristotelova/Averroesova učenja o duši donio je pariški biskup Templer 1270. i 1277., zatim bolonjski biskup Barozzi 1489., potom Vatikanski lateranski koncil 1513. „osuđuje i odbacuje sve one koji tvrde da je razumska duša smrtna ili da je zajednička svim ljudima, kao i one koji iznose sumnju o tom pitanju…“ te da „poduka o filozofskim učenjima mora biti popraćena istinitom kršćanskom filozofijom i opovrgavati sporna učenja filozofa.“ Pietro Pomponazzi, talijanski filozof, je 1516. svojim traktatom o besmrtnosti duše u kojima analizira Aristotelovih argumente izazvao ogromnu „buru“ tvrdeći da je duša smrtna i umire zajedno s tijelom, jer ne postoji djelatnost duše koja nije vezana na tijelo. Koncil u Trentu (1545. – 1563.) potvrdio je zaključke Vatikanskog lateranskog koncila.
Gučetićevi tekstovi o besmrtnosti duše nastaju u doba protureformacije (1545.-1648.) kada za Katoličku crkvu nije „zgodno“ zastupati Averroesova stajališta.
Iako je Gučetić imao preliminarni dogovor s venecijanskim tiskarom Aldom Manuzijem mlađim za izdavanje ovog teksta oko 1590. godine, u nekom trenutku je odustao od plana za objavljivanje. Gregorić misli kako je to jer je između 1600. i 1604. od pape Klementa VII dobio počasnu titulu doktora filozofije i teologije te je primljen u Accademiju degli insensati u Perugi, pa se stoga nije htio „zamjeriti“ crkvi.
Što se tiče tehnike komentiranja kojom se Gučetić koristio, Gregorić je istaknuo kako je slična onoj u srednjovjekovnoj literaturi tzv. „quaestio“. Struktura djela čini dobro definirano (tradicionalno) pitanje, argumentacija pro et contra te zaključak/komentar. Djelo „pršti“ i erudicijom; referira se na brojne filozofe (Toma Akvinski, Temistije, Ivan Baconthorpe…), spominje neke filozofe (Ksenofan, Platon, Avicenna…) te neka manje poznata imena poput Teofila i Aleksandra Rodanina. A autor ne spominje pjesnike, govornike, povjesničare…
Zaključno o kratkom kompendiju je ono što mu je zajedničko sa srednjovjekovnim komentarima su: struktura i stil, fokus na tradicionalna pitanja koja je predložak (Aristotelova De anima) generirao, nema interesa za jezične aspekte ni za povijesnu i filozofsku kontekstualizaciju i dominacija crkvenih naučitelja. Zajedničko s renesansnim komentarima kompendij sadrži: očitovanje erudicije, autobiografske opaske, osobni ton, prihvaćanje da je Aristotel neusklađen s kršćanstvom, te postavka da su Aristotel i Averroes najviši razumski autoriteti.
Demo se osvrnuo na tehničke aspekte rada na samom izdanju knjige. Kazao je kako se radi o interdisciplinarnom projektu te da smo samo filolog ili filozof ne bi ovo mogao prirediti na adekvatan način. Njegova zaduženja bila su: utvrditi rukopisnu tradiciju djela, opisati formalne karakteristike rukopisa, utvrditi načela izdavanja teksta. Istaknuo je kako mu je od velike pomoći bila docentica Gorana Stepanić koja je u svojim radovima opisala što se događalo s čitavim kontingentom Gučetićevih rukopisa koji su završavali na različitim mjestima. Spomenuo je Demo i kako je Vatikanska apostolska knjižnica digitalizirala ovaj rukopis i dala ga na slobodan pristup javnosti.
Glavna svrha ovog djela je pružiti kritičko izdanje latinskog teksta namijenjeno znanstvenicima u humanističkim znanostima, posebno povjesničarima kasne srednjovjekovne i renesansne filozofije. Izdanje je popraćeno uvodnom studijom koja smješta autora i njegovo djelo u povijesni i intelektualni kontekst, opisuje rukopis i daje detaljni sinopsis djela. Ovo će knjigu učiniti korisnom i studentima humanističkih znanosti te onima zainteresiranima za povijest i kulturu Dubrovnika.
