Tijekom nekoliko zadnjih godina proletjela bi povremeno Nikši Karamanu “kroz glavu” ideja da krene i da se okuša u privatnim poduzetničkim vodama, iako je bio izuzetno zadovoljan poslom konobara u jednom finom dubrovačkom restoranu u povijesnoj jezgri. No, nije bilo tek tako, lako povući potez i prekinuti sedmogodišnju stabilnost stalnog zaposlenja u kojemu je bio poštovan, jer je znao kako s gostima i što se u vrhunskom ugostiteljstvu traži. Tim više što Nikša, iako tek dvadesetsedmogodišnjak, ima veliku obitelj. Sa svojom suprugom Nikom ima troje djece, Petra (7), Lukru (6), dok je najmlađi, Niko, nedavno puhnuo prvu svjećicu na rođendanskoj torti.
-Da, prvo smo dijete supruga Nika i ja dobili s 19 godina, mi smo vršnjaci – smijehom odgovara na kratki tajac koji je nastao u razgovoru.
A, onda mu je “odjedanput” puklo. Došao je doma i svoju suprugu koja također radi u turizmu, pitao slaže li se s time da krenu u obiteljski posao. Ili zajedno, ili nikako – takvo je bilo njegovo razmišljanje. I krenuli su – zajedno, a pomažu i djeca, koliko i što mogu.
Prve su goste imali već u travnju, iako još nisu bili završili sa svim planovima uređenja i dogradnje postojeće ponude u konobici koju je pokrenuo njegov otac Nino Karaman, poznati konavoski vinar i vinogradar, zaslužan za povratak malvasije u konavosko vinogorje. Nikši je bilo utoliko lakše što je otac brendirao mjesto i ugradio temelje za priču koju Nikša sa svojom obitelji želi graditi i razvijati. Jer, puno je potencijala i puno prostora još u Konavlima ostalo bez dovoljno ispričanih priča o prostoru koji je Bogom dat za vrhunsku kapljicu.
-Ćaća će se moći više posvetiti vinogradima i vinu, a mi ćemo razvijati ovaj drugi vid usluge, iako ćemo u svemu biti potpora jedni drugima. Osobno jako volim kontakt s ljudima i jako volim širiti priču o konavoskim vinima i ovom kraju. Sve što gostima pričam je čista istina, ne trebam niti bih išta izmišljao, napuhivao i “dodavao”. Činjenica da sjede u vinogradu u kojemu je među prvima revitalizirana naša starinska sorta malvasija, kod njih izazove pravo oduševljenje, a kod mene, bit ću posve iskren, veliki ponos. Nedavno nam je tu bio jedan gost iz Argentine, predstavio se kao najcjenjeniji ocjenjivač vina u svojoj zemlji, rekao je da je obišao cijeli svijet, ali da takav doživljaj još nije osjetio. Rekao je da nije nigdje pio bolje desertno vino, koje je pohvalila i njegova supruga koja uopće ne voli takvu vrstu vina. To su situacije koje te tjeraju naprijed i koje razbijaju dvojbe koje se povremeno jave o tome jesmo li ispravno odlučili. Ali, idemo iz dana u dan, pomalo – priča Nikša.
Za proširenje ponude i usluge na imanju Karamana u Pridvorju, napravljene su i prigodne preinake u prostoru, pa se sada u njihovom zatvorenom prostoru te na taraci i ostalim otvorenim površinama može ugostiti i preko stotinu osoba. Sve ovisi o tome što se želi, jer osim ponude domaćih proizvoda koje imaju svaki dan, u radnom vremenu od 11 do 19 sati, osim nedjeljom i ponedjeljkom, spremni su organizirati i posebne evente. A doživljaj kojim žele svoje posjetitelje “zaraziti” duhom Konavala ne zadržavaju samo na ugostiteljskoj ponudi, već omogućuju i oblačenje u konavosku robu, uz nezaobilazne konavoske vežilice… čime će fotografije ljepote Konavala ponovno krenuti svijetom.
Nikša je svjestan da je turizam doživljaj, a on, ne samo zahvaljujući velikom dosadašnjem radu i trudu svog oca već i mjestu svog rođenja, ima predispozicije za uspjeh. No, isto tako je duboko svjestan da uspjeha nema bez da se dobro “zavrnu rukavi”.
-Mogu za sebe reći da sam perfekcionist i da pred sebe stavljam visoke kriterije, ali sam se isto možda malo iznenadio kad sam postao svjestan da Konavle još uvijek nisu ostvarile ni dio potencijala koji u njima leži i koji bi se trebao okrenuti prema nešto boljim gostima. Pelješac je u tom pogledu puno ispred nas. I kad nas u Konavlima uspoređuju s Toscanom, s jedne strane mi se to sviđa, a s druge mi se ne sviđa. Jer, nismo mi Talijani. Mi smo Konavljani!
Karamani su vrijedna čejad.
Super ste.