Uvijek je puno teže gasiti požar kad se vatra rasplamsa i obuhvati veću površinu, nego dok je tek iskra iz koje može, a i ne mora, slijediti katastrofa.
Ravnateljica OŠ “Marin Držić”, Veronika Šmanjak djeluje veoma iskrena i posve logična dok pojašnjava slijed i kronologiju događanja koja su dovela do ogorčenosti i ljutnje kod dijela roditelja, a potom i javnosti, nakon što su se prikazali pristup i skalini preko kojih bi djeca s poteškoćama trebala dolaziti u zamjenski prostor škole i vrtića koju će pohađati sljedećih mjeseci u zgradi Hrvatskog telekoma na Ilijinoj glavici. To je nova adresa na koju će ih dovoditi roditelji dok ne završi energetska obnova njihove Škole s posebnim programom, a koja je bila nasušno potrebna. Rok za planirani završetak obnove je 14. studeni.
Neću lagati, kod svakoga je ta fotografija i snimka uskih i posve neadekvatnih skala ispred kojih stoji roditelj i priča o poteškoćama koje bi mogao imati u budućnosti za dovesti svoje dijete s poteškoćama do škole, izazvala bijes. I ogorčenje, tim više što je riječ o djeci s teškoćama, djeci smanjenih motoričkih mogućnosti, djeci za koje bi društvo trebalo najviše brinuti i koja bi svakoj zajednici trebala biti na prvom mjestu. Djeca s poteškoćama, osobe s invaliditetom oduvijek su bili lakmus papir za civilizacijski i ljudski doseg jednog društva.
Zbog uobičajenog pomanjkanja prostora u Dubrovniku, a osobito adekvatnog prostora u kojemu bi narednih mjeseci svoje programe trebalo pohađati 50-ak djece vrtičkog i školskog uzrasta, zbog uobičajeno preduge hrvatske birokratske procedure i nedovoljno vješte komunikacije prema roditeljima i javnosti, ravnateljica Šmanjak se (unatoč svojim dobrim namjerama) našla na udaru kritike zbog kojih je i pravobraniteljica za djecu zatražila očitovanje Grada Dubrovnika i OŠ Marin Držić.
S ravnateljicom smo se naši ispred zgrade i skalina koji su podigli buru negodovanja u javnosti, te smo zatražili odgovore na pitanja koja su se nametnula proteklih dana u javnom prostoru.
Zgrada HT-a na Ilijinoj glavici je bila najbolje rješenje od ponuđenog
Školu za djece s poteškoćama u sklopu OŠ Marin Držić pohađa 37 polaznika, a još dvanaestero djece pohađa predškolski odgoj pri OŠ Marina Držića. O njima brinu učitelji, odgojitelji, edukacijski rehabilitatori, učitelji predmetne nastave, kao i pedagoginja, fizioterapeutkinja i zdravstvena djelatnica. Djeci koja imaju rješenje, a njih je osmero pomažu i osobni asistenti.
Lokacija zgrade Hrvatskog telekoma na Ilijinoj glavici je odabrana zbog više razloga.
Prioritet pri odabiru bio je, pojašnjava ravnateljica, prostor koji odgovara učenicima, koji je adekvatan na način da se nastavne i odgojne aktivnosti mogu neometano odvijati. Pri odabiru zamjenskog prostora vodilo se računa o praktičnosti – kako bi sva djeca bila smještena na jednom mjestu, što se pokazalo kao poseban izazov.
Naime, adekvatni prostor je bilo izuzetno teško pronaći. S upitom su kontaktirani i Studentski centar i Sveučilište, no ove institucije nisu imale na raspolaganju dovoljan broj adekvatnih prostorija.
-Veći broj lokacija na kojima bismo smjestili djecu predstavljao bi posebne organizacijske izazove prilikom dovoza i odvoza djece na nastavu kombijem, jer bi se polaznici trebali razvoziti na više adresa. Pri odabiru novih prostora vodilo se računa i o prehrani kako bi djeci i dalje bio osiguran i doručak i ručak – naša kuhinja je smještena u OŠ Marin Držić i djeci ćemo na ovakav način moći omogućiti i dalje topli obrok, a zbog blizine dviju zgrada neće biti problem niti da kuharica u vrijeme doručka bude s njima – pojašnjava ravnateljica.
Prednost zgrade u kojoj se za potrebe djece uredilo desetak prostorija, je i veliki parking, doduše, namijenjen za kombije HT-a, ali na kojemu ima dovoljno prostora i za službeni kombi i osobna vozila, a što olakšava dovođenje i odvođenje pojedine djece na nastavu. Uz to roditeljima je na raspolaganju i parkiranje u krugu škole, za što se odlučuju roditelji pokretljivije djece.
Od ukupnog broj djece koja pohađa školu, manji broj djece je teško pokretljiv, uz jedno dijete koje je u invalidskim kolicima.
Najveći revolt dijela javnosti izazvali su uski skalini i izostanak zaštitne ograde oko podesta s kojega se ulazi u lift, no ravnateljica Šmanjak tvrdi kako bi problem do kraja tjedna, konkretnije, do petka, trebao biti riješen. Skalini će se proširiti i stavit će se ograda.
Veliko su nezadovoljstvo roditelji iskazali zbog toga što su bili dovedeni “pred gotovo čin” neposredno prije početka nastavne godine, a ne ranije.
-Ideja o ovim prostorima HT-a je potekla sa sjednice Školskog odbora koja se održala krajem srpnja, nakon koje je pročelnik Brčić kontaktirao vlasnike, Hrvatski telekom. Tada počinju pregovori i dogovori prema kojima smo u prostor trebali ući 18. kolovoza. Bilo je, naime, prvotno dogovoreno da će Hrvatski telekom do tada isprazniti prostore od namještaja, registratora i sličnog. Ali, sve je kasnilo, a zbog vremenskog tjesnaca u kojemu smo se našli, naši su djelatnici ispraznili prostore, kako bismo 1. rujna mogli započeli s čišćenjem i uređivanje prostor za dolazak učenika – pojašnjava ravnateljica.
Sastanak s roditeljima održan je 2. rujna, a ravnateljica je pojasnila kako nije smatrala prikladnim ići prema roditeljima sa službenom obavijesti dok sve to na papiru ne bude sasvim čisto, jasno i potpisano.
-U roku od dan, dva su roditelji obaviješteni. Znam da je to kasno, da su roditelji na određen način dovedeni pred gotov čin. Između prostora koji su nam bili ponuđeni, vjerujte, ovo je bila najadekvatnija opcija. Prilaz jest kakav jest, ali i to će biti do kraja tjedna sređeno na najbolji način koji je moguć u zadanim okolnostima – kazala je Šmanjak, a na naš upit je li zbog tih poteškoća došlo do “osipanja” broja učenika koje roditelji ne dovode na nastavu, odgovara kako jedan učenik proteklog tjedna nije dolazio na nastavu, no da se ovog tjedna i taj učenik priključio nastavi.
E, sad, da je ravnateljica politički spretnija, ona bi prvo bila “poradila” na skalinima, jer je to vizualno najočitiji nedostatak prostoru koji se namijenjuje za djecu s poteškoćama. Kaže kako su oni toga svjesni od samog početka, ali je logika njenog razmišljanja bila drukčija.
-Nama je prioritet bio očistiti i uredit unutarnje prostorije kako bi one bile sigurne, adekvatne i ugodne za učenike koji u njima borave više sati dnevno. Sve je opiturano, čisto, prozračno, prilagođeno za izvođenje posebnih školskih i vrtičkih programa, a što je najvažnije, sva su djeca na istom mjestu što je i za njih jako bitno. Vjerojatno bismo izbjegli ovakvu buru u javnosti da smo se prvo usmjerili na taj vanjski i vidljiviji dio, ali nama je prioritet bio stvoriti uvjete da se može krenuti s nastavom u roku – kazala je ravnateljica s kojom smo i obišli nove prostore.
Ugovor o energetskoj obnovi škole za djecu s poteškoćama pri OŠ “Marin Držić” potpisan je početkom srpnja, radova su uslijedili uskoro po njegovu potpisivanju, a prema dinamičkom planu radovi bi trebali završiti 14. studenog, no kao i kod izvođenja bilo kojih drugih radova, uvijek postoji mogućnost da se oduže. Iako se svi nadaju da do toga neće doći, roditeljima je, predostrožnosti radi, spomenuto kako bi se moglo dogoditi da u ovim prostorima budu ipak cijelo prvo polugodište.
Istina je da glas podignut za djecu, svu djecu, a osobito djecu i osobe iz najosjetljivijih skupina društva nikad nije niti će biti “uzaludan”. Dapače, potreban je, baš i kao ukazivanje na sve poteškoće s kojima se susreću roditelji koji za skrb o svojoj djeci trebaju davati čitavog sebe, beskrajno strpljenje, cijelo svoje vrijeme kako bi ona mogla funkcionirati na dostojanstven način.
I istina je da imaju puno pravo zahtijevati da im zajednica bude blagonaklona i solidarna. Iz onoga što smo mi mogli vidjeti danas u zamjenskim prostorima na Ilijinoj glavici jesu nedostaci prilaza, požarnih skala na kojima također treba poraditi, tehničkih nedostataka koji za manje pokretljivu djecu predstavljaju ogromne poteškoće kojih ostala, zdrava djeca, ne bi bila niti svjesna.
Ali isto tako smo vidjeli zaposlenike, asistente, učitelje i odgajatelje koji toj djeci svojim zalaganjem, prisutnošću i znanjem pružaju siguran kutak za vrijeme koje ne provode doma, uz svoje roditelje.
